Prijedlog Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske izazvao je dosta zanimanja u javnosti, kako sadržajem, tako i procesom njegova stvaranja na Markovom trgu. Naime, iako savjetovanje sa zainteresiranom javnošću još nije bilo završilo, Vlada je uputila Prijedlog Zakona u hitnu saborsku proceduru čime je javna rasprava o upravljanju i raspolaganju preostalom državnom imovinom ispala farsa, a na što su upozorile i pojedine nevladine udruge te sindikati.
Osim proceduralnog incidenta, u oči upada i činjenica da je sadržaj Zakona u suprotnosti s nedavno usvojenom Strategijom upravljanja i raspolaganja državnom imovinom do 2017. jer, primjerice, umjesto jačanja kapaciteta Agencije za upravljanje državnom imovinom, sad se planira njeno ukidanje i to bez ikakvog obrazloženja.
Reagirali su i Hrvatska udruga radničkih sindikata i Sindikat zaposlenih u državnim uredima, agencijama i fondovima, upozorivši da se ovim Zakonom ignorira status zaposlenih i minimum njihovih prava zbog čega traže njegovu doradu. Štoviše, HUS je Ustavnom sudu podnio i Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH s Ustavom.
U međuvremenu, komentirajući spomenuti Zakon u aktualnom osvrtu Instituta za javne financije „Institucionalna infrastruktura upravljanja državnom imovinom“, stručnjaci Anto Bajo i Marko Primorac zaključno ističu:
„Važna pretpostavka kvalitetnog upravljanja imovinom su pravodobne i vjerodostojne informacije o državnim obvezama. Stoga bi Vlada i Ministarstvo financija morali konačno pristupiti izradi nove Strategije upravljanja javnim dugom za razdoblje 2014. – 2016. I Zakona o javnom dugu. Takve strategije redovito izrađuju ministarstva financija svih zemalja članica EU, a zakon o javnom dugu imaju čak i neke zemlje nečlanice (npr. Srbija, BiH).
Takva institucionalna poboljšanja bi znatno unaprijedila upravljanje javnim dugom, pomogla u smanjenju troškova zaduživanja te osigurala Vladi mogućnost upravljanja imovinom i obvezama javnog sektora. Po uzoru na upravljanje imovinom, Vlada bi trebala razmotriti i zasnivanje posebnog Državnog ureda za upravljanje javnim dugom. Institucionalna povezanost upravljanja imovinom i obvezama pomogla bi u smanjenju financijskih rizika te povećala kredibilitet Vlade u upravljanju državnim financijama“.
