Gotovo 72 i pol milijuna kuna impresivan je iznos prihoda od naplaćenih utuženih potraživanja HRT-a unutar tri godine za RTV pristojbu od 2010. do 2012. S obzirom na visinu iznosa, zločesto bi primjetili neki, nije ni čudo da je HRT-u trebalo gotovo sedam mjeseci kako bi se pozbrojali i odgovorili GONG-u na upit poslan im još potkraj prošle godine.
„Koji je iznos potraživanja HRT-a s osnove RTV pristojbe kojeg je HRT uprihodio iz dobivenih sredstava ovrhom za 2010., 2011. i 2012. godinu?“ – pitanje je to koje je 19. prosinca 2012. GONG poslao HRT-u, no s kojega povratan odgovor nikako nije stizao. Doduše, trebalo im je već ranije oko sedam mjeseci da bi GONG-u odgovorili na pitanja o tome koji odvjetnički uredi pravno zastupaju HRT te koliki im je novčani iznos isplatio za pravne usluge od 1. siječnja 2010. do 11. svibnja 2012. godine.
Vrijeme je, dakle, opet prolazilo i mjerilo se u tjednima pa mjesecima, u svakom slučaju duže od 15 dana koliki je zakonski rok u kojem je tijelo javne vlasti dužno odgovoriti na zahtjev za pristupom informaciji. Opet se, međutim, valja podsjetiti na sve nedoumice koje su često znale mučiti HRT po pitanju toga tko su oni – jesu li tijelo javne vlasti ili nisu, no i ovaj je put GONG zaiskao pomoć Agencije za zaštitu osobnih podataka koja i do izbora Povjerenika za informaciju, a koji je još uvijek u tijeku, štiti pravo pristupa informaciji. Ona je, podsjetimo, već ranije vrlo detaljno pobrojala argumente zbog kojih HRT jest tijelo javne vlasti i kao takvo obveznik Zakona o pravu na pristup informacijama
„Vezano uz dopis AZOP-a koji smo zaprimili 18. lipnja 2013., umjesto obavijesti Agenciji o razlozima zbog kojih Vaš prvi zahtjev za pristup informacijama nije riješen u zakonskom roku, ustupamo Vam traženu informaciju“, piše HRT GONG-u i potom navodi da su podaci o naplaćenim potraživanjima za RTV pristojbu za koje su pokrenute ovrhe slijedeći kao što i možete vidjeti u prilogu:
2010. 11.537.792,32 kune
2011. 27.277.057,67 kune
2012. 33.612.835,54 kune
Ukupno: 72.427.685,53 kune
S obzirom na zamjetan skok pritjecanja novca, i sam HRT odmah objašnjava kako „navedeno ukazuje na činjenicu da je sustav prisilne naplate potraživanja profunkcionirao u 2011. i 2012. čišćenjem baze OIB-a, uključenjem FINE i ubrzanjem postupka naplate pa je u te dvije godine došlo do značajnog povećanja prihoda od naplaćenih utuženih potraživanja“.
Potvrdilo je ovo još jednom da je naplata neplaćenih HRT-ovih pristojbi u Hrvatskoj unosan posao, no s javne dalekovidnice višekratno se pravdaju da su ovrhe iznimka i nužno zlo jer od oko 1,2 milijuna pretplatnika, njih gotovo 96 posto, redovito plaća pristojbu. Premda se čini suprotno, pogotovo kada je riječ o dijelu posla koji odrađuje odvjetnička svita, kako su ustvrdili u svojem priopćenju u ožujku ove godine, „HRT-u ovrhe ne donose značajan prihod, one su odraz poštivanja zakona, principa i odgovornog poslovanja i izraz poštovanja prema gotovo 96 posto urednih platiša, koji za 80 kuna mjesečno ili 2,6 kuna dnevno financiraju 15 televizijskih i radijskih HRT-ovih kanala, tri orkestra i jedan zbor, filmsku i glazbenu industriju te lokalne radijske i televizijske postaje“.