Posebna izborna taksi služba na prošlim je lokalnim izborima radila punom parom i uvela čak i neke inovacije. Naime, nisu građani trebali zvati za prijevoz do biračkog mjesta, nego su oni bili zvani. Problem je nastao tek ukoliko bi «naivni» upitali: a što ako glas daju «vlasniku» druge prijevozne linije. U tom bi slučaju veza pukla, a birač bi ostao na cjedilu i osuđen do biračkoga mjesta uputiti se najčešće običnim cipelcugom.
Poštanski sandučić skriva bijelu kuvertu koja neobjašnjivo otkriva da netko zna vašu nacionalnu pripadnost premda tom nekom to nikada niste rekli dok vas s druge strane netko pomno popisuje dok ili baš zato jer dajete glas suparničkom kandidatu. Možda vam i neprestano zvrnda telefon ili se mobitel trese od poruka dok vas podsjećaju kome biste trebali udijeliti svoj glas. No, ne mora sve biti tako zastrašujuće, zauzvrat možete dobiti kavu, šećer ili razne druge kućne potrepštine, možda čak i nešto sitno novca.
U međuvremenu, pak, možda vas muči kad vas predstavnici raznih kandidata ispituju za koga ćete glasati – pa čemu to, čemu oni kartoni za diskreciju na biralištima ako se zna za koga ću odnosno za koga neću glasovati?
Ali tome je možda tako jer vi, eto, niste upućeni da su politički oponenti XY profiteri i članovi kriminalnog miljea, a što ste upravo saznali uvidom u dostavljeni vam pamflet te je vaš zadatak staviti se «na raspolaganje pravoj strani u borbi pravednika i kriminalaca», a kako biste dokazali svoju pravovjernost, zamoljeni ste fotografirati svoj glasački listić. U suprotnome, vi ili vaš(a) suprug(a) mogli biste ostati bez posla.
Atmosfera seoske krčme, ispijeno povjerenje građana
Sve navedeno samo je dio prijava koje su GONG-u javljali građani i promatrači između 1. i 2. kruga lokalnih izbora te na sam izborni dan, a u kojima su opet svjedočili i reprizi zloupotrebe javnih resursa. Poput one da se izborni stožer nallazi u zgradi općine, čiji zaposlenici idu po kafićima u radno vrijeme i šire priče o otkazima ako se ne bude glasovalo za kandidata, a kasnije birački odbor skuplja informacije tko nije izašao na izbore i šalje ih u stožer gdje onda nazivaju birače da izađu na izbore i glasuju za kandidata.
Što, doduše, ne čudi previše s obzirom da pojedini predsjednici biračkih odbora imaju potrebu dan ranije održavati predizborne skupove, dok «izborni taksisti» za tovarenje i dovoz birača na glasanje primaju naknadu od 500 kuna za gorivo plus dnevnica.
Međutim, malo se toga može mjeriti s atmosferom seoske krčme kakva vlada na onom biračkom mjestu gdje uz zvuke glazbenoga uratka pod imenom «Mihajlo, Miki Miki», koji trešte s televizora na stolu biračkoga odbora na kojemu su umjesto listića i ostalog popratnog materijala raštrkani tanjurići i šalice s kolačima i kavom te ostalom hranom i pićem, a birački odbor razdragano puši. Po dolasku promatrača, shvaćaju da bi bilo dobro malo raščistiti sve te stvari što i čine, ali malo je toga što mogu učiniti da bi starijim i teško pokretnim osobama bilo dostupno biračko mjesto, inače smješteno na prvom katu zgrade usred sela.
S obzirom na navedeno, valja još jednom, kao i u slučaju "Neispravnih kemijski i nacrtanih ovaca" ponoviti da je ranije spomenuta ponašanja potrebno sankcionirati što je zadaća nadležnih institucija jer bez poštenih izbora, nema demokracije, a ključ napretka leži u političkoj odgovornosti temeljem povjerenja građana.
