Pošteni izbori podrazumijevaju i profesionalno medijsko predstavljenje i praćenje svih kandidata koji sudjeluju u izbornoj utrci. Međutim, i ovi su lokalni izbori pokazali da je u Hrvatskoj, i to pogotovo na lokalnoj razini, stanje prilično maglovito i zbunjujuće premda su stvari zapravo vrlo jasne.
Da bi birači mogli odlučiti tko zaslužuje njihov glas i povjerenje, moraju biti informirani. No, upitno je kako su to primjerice mogli biti građani Dubrovnika kojima je dan prije početka izborne šutnje tjednik Dubrovački vjesnik ponudio prilog Izborni vodič „Odluka je vaša“, a u kojemu nedostaju pojedini kandidati? Naime, prema Zakonu o lokalnim izborima, sudionici izborne promidžbe imaju jednake uvjete predizbornog nadmetanja i u tu svrhu imaju ravnopravan položaj u predstavljanju u svim lokalnim medijima.
Pitanje je jesu li tu priliku dobili svi u Pleternici čije je građane, ako su možda zaboravili sva dostignuća u svojemu gradu, podsjetila pleternica.hr u svibanjskom broju kroz jedan vrlo obiman intervju s tamošnjom dogradonačelnicom i kandidatkinjom za gradonačelnicu, koja je poručila da je „spremna nastaviti tamo gdje su stali“? Međutim, prema Zakonu o lokalnim izborima, lokalni mediji u svojim člancima koji nisu vezani uz predstavljanje izbornih programa, ne smiju koristiti sadržaje koji bi se mogli tumačiti kao izborna promidžba, naime, zadatak medija nije promocija vlasti.
Kad je pak riječ o elektroničkim medijima, oni su ne samo dužni poštivati načelo jednakog pristupa plaćenoj političkoj promidžbi sudionika izborne promidžbe, nego i objektivno, nepristrano te uravnoteženo informirati o izbornoj promidžbi i ne koristiti prikriveno oglašavanje. Koliko se u taj okvir (ne) uklapa bezbrižno i pitanjima neopterećeno gostovanje na televiziji Z1 u sportskoj emisiji za koje je zagrebački gradonačelnik i kandidat za gradonačelnika našao vremena u svojem beskrajnom rasporedu, u kojem nema mjesta odazivu na višekratne pozive za sučeljavanjem s ostalim kandidatima?
Dame i jagode, šampanjac i gitare
Ili članak u Gloriji u kojem se može čitati sve o njegovoj „ženskoj listi“ dok u zagrljaju prirode okružen dotičnim uzdanicama prebire po gitari nakon što je poslužio kobasice od vepra koje sam priprema, domaći sir i kruškovaču te jagode i šampanjac? Ili članak u istom ženskom časopisu u kojem splitska čelična lady, saborska zastupnica i predsjednica splitskog Gradskog vijeća koja je „pretendirala postati prva županica“ Splitsko-dalmatinske županije, daje eksluzivni intervju? Je li tu riječ o prikrivenom oglašavanju jer takve je prezentacije u medijima u jeku predizborne kampanje malo teže detektirati kao moguće kršenje pravila za razliku od kršenja izborne šutnje koje je vrlo lako uočiti.
Što tek reći o informiranju o redovitim, a odjednom vrlo užurbanim aktivnostima državnih dužnosnika i dužnosnika lokalne samouprave, o kojima zdušno obavještavaju medije, koji ih još zdušnije prate, a da pritom često znaju zaboraviti osvrnuti se na kontekst? Naime, državni dužnosnici-kandidati ne smiju imati povlašteni položaj prema drugim izbornim takmacima, niti se njihove redovite aktivnosti smiju koristiti u stranačke svrhe.
Ima li nadzora i sankcija?
Ne smije se zaboraviti, iako praksa često pokazuje suprotno, i da sve promidžbene poruke moraju biti jasno odvojene od preostalog sadržaja, bilo da je riječ o tiskanim ili elektronskim medijima tako da građani ne budu dovedeni u zabludu. Naime, niti prema Publicističkim načelima hrvatskih medija Hrvatskoga vijeća za medije prikriveno oglašavanje i promidžbeni novinarski prilozi nisu dopušteni, kao niti prepletanje i povezivanje novinarskih priloga i oglasa. Bili plaćeni ili besplatni, oglasi, kao i sve plaćene informacije, moraju se jasno i nedvojbeno razlikovati od novinarskih priloga.
A pri objavljivanju rezultata anketa, s obzirom da kandidati, od kojih su neki, čini se, skloni i izmišljanju što im se na ovaj ili onaj način može „obiti o glavu“, a i sami mediji, barataju svime i svačime i tumače sve i svašta, uvijek se mora navesti broj ispitanika, vrijeme provođenja ankete, naručitelja kao i postavljeno pitanje. Uz to mora se objaviti i jesu li rezultati reprezentativni, a ako nema naručitelja, mora se napomenuti da su podaci ankete rezultat vlastite inicijative instituta za istraživanje javnog mnijenja. U suprotnom, riječ je o manipulacijama biračima.
Stoga, pri izradi novog jedinstvenog izbornog zakonodavstva nikako ne bi smjelo biti zaobiđeno pitanje medija i novinara, kao ni nadležnih institucija, primjerice Državnog izbornog povjerenstva i Vijeća za elektroničke medije, budući da je zadaća medija i novinara, bili izbori ili ne, nametanje kritične rasprave o konkretnim činjenicama, a ne reprodukcija praznih političkih slogana kako bi građani doista dobili priliku razabrati o čemu se radi i temeljem jasnih informacija izabrati one za koje smatraju da zaslužuju njihov glas.
