Promatranje kao cilj ili promatranjem do cilja?

Iako hrvatsko višestranačje puni već 23 godine pa je i stranačko promatranje izbora već neko vrijeme punoljetno što će biti i nestranačko za koju godinu, u prostoru javne komunikacije često se može naići na nepoznavanje i nerazumijevanje pojma, svrhe i načina promatranja izbora.

Kao primjer takvog nerazumijevanja uzmimo jedan nedavni komentar na Facebooku kad je u raspravi jedna osoba izrazivši ljutnju jer Gong «nije imao članove» na izborima za Europski parlament, izjavila da je ona u stanju za tjedan dana organizirati 500 promatrača bez ijedne kune na računu (za razliku od Gonga) te da su «kod nadgledanja izbora za ulazak u Europsku uniju, u dva tjedna skupili 1.274 promatrača volontera i pokrili cijelu Hrvatsku bez ijedne kune».

Doista zvuči čudno da je netko prikupio i organizirao preko tisuću promatrača (doduše, ne na izborima za ulazak u EU, već na referendumu), a da pri tom ne zna koristiti točne pojmove te da za se za njihove promatračke aktivnosti i rezultate nije uopće čulo. Dok će oni to, vjerojatno, braniti tezama urote i zavjere politike i medija spram njih, niti na njihovim web stranicama nema traga bilo kakvom izvještaju proizašlom iz tog promatranja. Stoga se postavlja pitanje čemu uopće takvo promatranje?

Ne promatra se radi promatranja

Promatranje izbora ili referenduma nije puko «prikupljanje promatrača», ne promatra se radi promatranja, nego da bi se nešto uočilo, zapisalo, izvijestilo, prikupilo, analiziralo i na kraju predstavilo javnosti. Istina je da samo prisustvo promatrača na biračkim mjestima može doprinijeti boljem poštivanju izbornih pravila, ali promatranje bez outputa, rezultata u obliku izvještaja, nije relevantno. 

A da bi promatrači znali što i na koji način promatrati, kako reagirati i kako se ponašati, kako i kome izvijestiti uočeno, oni moraju biti educirani. Netko mora osmisliti i realizirati cijeli mehanizam izvještavanja i prikupljanja podataka, osmisliti edukaciju i edukativne materijale te obrasce za izvještavanje.

Sve te materijale treba proizvesti, potom i distribuirati, kao i održati edukacije širom zemlje, a onda i koordinirati sve promatrače, prikupljati njihove podatke na izborni dan, a potom i obrasce nakon izbornog dana, analizirati podatke, i na kraju, napisati izvještaj u kojem će, između ostaloga, opisati metodologiju i svoje nalaze.

Ne zvuči kao lagan i jeftin posao, zar ne?

Kad niste u mogućnosti prikupiti sredstva za promatranje izbora (jer donatori, država, građani, tvrtke…) ne misle da je to važno financijski poduprijeti, a pokušali ste sve i spremni ste i možete dio navedenih aktivnosti odraditi i bez sredstava, ali za neke troškove ih jednostavno morate imati, onda ste jednostavno prisiljeni da to ne odradite.

Naravno, netko može smatrati da je za  promatranje izbora dovoljno «skupiti» ljude, ali uspoređivati to s onim promatranjem u kojem promatranje nije cilj, nego metoda dolaska do cilja, miješanje je krušaka i jabuka.

Političke stranke, nezavisne liste i kandidati također mogu promatrati većinu izbora što često i čine, no svoje promatranje uglavnom ne temelje na sustavnom i metodoški osmišljenom prikupljanju informacija o tijeku izbornog procesa, nego najčešće bilježe izlaznost svojih članova i simpatizera te u stožer dojavljuju rezultate izbora.

Šteta, budući da bi stranke mogle imati mnogo jaču ulogu u promatranju izbora i izbornih nepravilnosti. Samo prikupljanje rezultata nije dovoljno, jer oni ponekad mogu biti rezultati korumpiranog izbornog procesa na tom biračkom mjestu.

Političke stranke i liste mogu na parlamentarnim i lokalnim izborima kandidirati svoje članove u biračke odbore jer je važno u biračkom odboru imati najmanje dvije suprotstavljene političke opcije radi međusobne kontrole tijekom cijelog izbornog dana.

No, stranački članovi biračkih odbora nisu tamo da vrše bilo kakav stranački aktivizam, nego da u ime svoje stranke rade i osiguravaju nesmetano odvijanje izbornog procesa kao dio protuteže i kontrole rada drugih predstavnika drugih stranaka.

Gong nema monopol

Da zaključimo, Gong nema monopol nad nestranačkim promatranjem izbora. Svaka zainteresirana grupa građana može registrirati udrugu za promatranje izbora. Međutim, Gong je tijekom svojih 15 godina promatranja izgradio visoku razinu standarda promatranja izbora i već daleke 1997. nadišao puko «prikupljanje promatrača» što su prepoznale i domaća i međunarodna javnost.

S druge strane, na žalost, već nekoliko godina Gong je svjestan problema s nedostatkom financijskih sredstava i zato je većinu svog znanja prikupljenog na izborima stavio na raspolaganje zainteresiranim građanima, grupama i strankama putem svojih web stranica (vodiči, priručnici, izvještaji i slično) kao što je voljan i dizati kapacitete za promatranje izbora svima onima koji za to pokažu interes i mogu pokriti troškove. U međuvremenu, svi zainteresirani mogu i ovdje pročitati o počecima i etabiliranju nestranačkog promatranja izbora u Hrvatskoj.

p.s. Valja ponoviti i to da Gong od 2000-te godine nije GONG, akronim od Građani organizirano nadgledaju glasanje iako je tako nastao. Već 13 godina Gong je samo Gong, kao gong. Gong, neka se glas građana čuje.