Kvaliteta upravljanja u tijelima državne vlasti daleko je od zadovoljavajuće, uz velike neujednačenosti između različitih dimenzija, ali i pojedinačnih institucija - pokazuju prosječno ostvareni rezultati u istraživanju Indeks dobrog upravljanja u Hrvatskoj što daje razloga za ozbiljnu zabrinutost, ali i nužnost sustavnih, usmjerenih poboljšanja.
U prosjeku sva su tijela ostvarila 49 posto mogućih bodova u osam istraživanih dimenzija, što je i razina oko koje se kreću prosječni rezultati Vlade (49 posto) i ministarstava, za kojima u prosjeku dodatno zaostaju Vladini uredi (41 posto). Jedino Hrvatski sabor ostvaruje donekle natprosječni rezultat od 56 posto ostvarenih bodova.
Govorimo li pak o prosječno ostvarenim rezultatima u pojedinim istraživanim dimenzijama, razlike su ogromne. Tako je raspon ostvarenih bodova između najlošije i najbolje dimenzije između devet posto u dimenziji proračunska odgovornost i transparentnost i 84 posto u dimenziji spremnost za primjenu procjene učinaka propisa.
Ovdje ipak treba naglasiti kako se većina pokazatelja u potonjoj istraživanoj dimenziji odnosi na formalno poštivanje zakonskih odredbi, te stoga tako visoka razina ostvarenosti bodova ne čudi. S obzirom na činjenicu da se Zakon o procjeni učinaka propisa tek počinje ustavno provoditi od 2013. godine, tek će nam naredni krug istraživanja omogućiti detaljniji uvid u stvarnu kvalitetu primjene svih odredbi ovoga Zakona.
Uz procjenu učinka propisa, dimenzije koje se odnose na otvorenost - „informiranje javnosti i pristup informacijama“ te „otvorenost Sabora javnosti“ dostižu zadovoljavajuću razinu od dvije trećine ostvarenih bodova. Za njima slijedi i „uključivanje javnosti u političko odlučivanje“ sa 44 posto ostvarenih bodova, iz čega možemo zaključiti da se najbolji rezultati odnose na spremnost institucija na pružanje informacija i komunikaciju s javnosti. To je, ne zaboravimo, i neizostavan aspekt metodologije procjene učinaka propisa koja pretpostavlja objavu planova normativnih aktivnosti te javna savjetovanja kao nužan izvor informacija u analizi mogućih učinaka.
Važni instrumenti za uključivanje javnosti svakako su i Zakon o pravu na pristup informacijama (koji je nedavno i uspješno poboljšan) te Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću čija je primjena dodatno potaknuta izmjenama Poslovnika Vlade RH iz prosinca 2012, kojima se tijelima nalaže da uz prijedloge propisa prilože i izvještaje o provedenim javnim savjetovanjima.
Jačanje standarda otvorenosti treba pripisati višegodišnjim naporima organizacija civilnoga društva, angažmanu Ureda za udruge Vlade RH, ali i deklariranoj spremnosti ove Vlade na politiku transparentnosti kao izvoru diferencijacije s obzirom na njene prethodnike. Rezultati u ove tri dimenzije upućuju na zaključak da se relativno zadovoljavajuća ocjena stanja iskazuje onda kada predstavnici vlasti (samostalno ili kao rezultat vanjskog pritiska) svjesno prepoznaju i potiču primjenu pojedinih načela i praksi dobrog upravljanja. U Indeksu za 2012. godinu, načelo na koje je vlast relativno najviše obraćala pažnju jest otvorenost - transparentnost politika i uključivanje javnosti u njihovu pripremu.
Za razliku od spomenutih dimenzija, dimenzije koje su daleko od zadovoljavajućih odnose se na upravljanje sukobom interesa (26 posto), praćenje provedbe i izvještavanje o politikama (29 posto) te napose, gotovo u potpunosti odsutna proračunska transparentnost i odgovornost (devet posto). Očito je da načelo odgovornosti daleko zaostaje za otvorenošću institucija, dok izraziti raskorak između relativno visoke transparentnosti „slova“ i netransparentnosti „brojki“ o politikama otvara i pitanje nekoherentnosti modernizacije državne uprave, budući da se suštinski radi o istom principu upravljanja.
Ovdje možete pročitati Istraživanje „Dobro upravljanje u Hrvatskoj – DUH“, a možete i sami pretraživati podatke jer se ovdje nalazi DUH baza podataka.
