Posljednja istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj ukazuju na to da sve manje hrvatskih građana ima povjerenja u namjeru ili sposobnost bilo koje političke opcije da se na učinkovit način nosi s brojnim problemima, dok istovremeno raste potpora građana direktno-demokratskim pokretima, i to kao alternativi, a ne samo korektivu parlamentarnoj demokraciji.
Rastuća potpora pokretima i inicijativama koje dovode u pitanje sam model reprezentativne demokracije pokazatelj je krajnje negativnog vrednovanja vlastitog iskustva demokratske vladavine i djelovanja političkih elita u protekla dva desetljeća. U uvjetima niskog povjerenja građana u tijela javne vlasti i političke aktere općenito, manjkava primjena mehanizama uključivanja građana u procese odlučivanja i formuliranja javnih politika, dugoročno može samo povećati rizike unutar hrvatskog političkog sustava te doprinositi njegovoj nestabilnosti.
Stoga ovo istraživanje predstavlja pokušaj da, ukazujući na dobre prakse, ali i propuste tijela vlasti, njih potaknemo na unaprjeđenje kvalitete javnog upravljanja posebice u pogledu otvorenosti i odgovornosti i na taj način doprinesemo smanjenju nepovjerenja između vlasti i građana.
Dobro upravljanje definirali smo kao pošteno i kompetentno obavljanje javnoga posla te unutar tako široke definicije osmislili osam dimenzija dobrog upravljanja koje smatramo relevantnima za aktualni hrvatski politički i društveni trenutak. Tih je osam dimenzija operacionalizirano kroz ukupno 142 pokazatelja - 106 bodovanih i 36 interpretativnih.
Uzorak nam je činilo 29 tijela vlasti na nacionalnoj razini - Vlada RH, njenih 20 ministarstava, sedam Ureda Vlade RH te Hrvatski sabor, a izvori podataka bili su službene internetske stranice te odgovori na poslan upitnik, uz validaciju nekih odgovora kod nadležnih tijela. Istraživanje je provedeno u razdoblju siječanj – ožujak 2013. godine, a podaci su se odnosili na rad tijela tijekom 2012. godine.
Prosječno ostvareni rezultati u ovome istraživanju ukazuju da je kvaliteta upravljanja u tijelima državne vlasti daleko od zadovoljavajuće, uz velike neujednačenosti između različitih dimenzija, ali i pojedinačnih institucija. Ovo daje razloga za ozbiljnu zabrinutost, ali i nužnost sustavnih, usmjerenih poboljšanja.
U prosjeku, sva su tijela ostvarila 49 posto mogućih bodova u osam istraživanih dimenzija, što je i razina oko koje se kreću prosječni rezultati Vlade i ministarstava, a za kojima u prosjeku dodatno zaostaju Vladini uredi (41 posto). Jedino Hrvatski sabor ostvaruje donekle natprosječni rezultat od 56 posto ostvarenih bodova.
Najviši ostvaren rezultat je 67 posto bodova u Ministarstvu uprave, a najniži – 18 posto u Uredu Vlade RH za unutarnju reviziju. Među ministarstvima, najlošije je rangirano Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU s 40 posto ostvarenih bodova, dok je rezultat same Vlade na prosječnih 49 posto, te stoga nezadovoljavajući. Najbolje rangiran ured Vlade je Ured za udruge, sa 64 posto ostvarenih bodova, a razlika od svega tri posto između prvoplasiranog Ministarstva uprave i drugoplasiranog Ureda Vlade RH za udruge pak svjedoči o tome da kvaliteta upravljanja ne ovisi o vrsti tijela, već o predanosti načelima dobrog upravljanja.
Raspon ostvarenih bodova između najlošije i najbolje dimenzije varira između devet posto u dimenziji Proračunska odgovornost i transparentnost i 84 posto u dimenziji Spremnost za primjenu procjene učinaka propisa. Uz procjenu učinka propisa, dimenzije koje se odnose na otvorenost - Informiranje javnosti i pristup informacijama te Otvorenost Sabora javnosti dostižu zadovoljavajuću razinu od dvije trećine ostvarenih bodova.
Za njima slijedi i Uključivanje javnosti u političko odlučivanje sa 44 posto ostvarenih bodova, iz čega možemo zaključiti da se najbolji rezultati odnose na spremnost institucija na pružanje informacija i komunikaciju s javnosti. U Indeksu za 2012. godinu, načelo na koje je vlast relativno najviše obraćala pažnju jest otvorenost - transparentnost politika i uključivanje javnosti u njihovu pripremu.
Dimenzije koje su daleko od zadovoljavajućih odnose se na Upravljanje sukobom interesa (26 posto bodova), Praćenje provedbe i izvještavanje o politikama (29 posto bodova) te napose, gotovo u potpunosti odsutna Proračunska transparentnost i odgovornost (devet posto bodova). Te dimenzije zapravo predstavljaju bolnu točku hrvatskog sustava javnog upravljanja, a razloge treba tražiti u administrativnoj kulturi koja još uvijek nije sustavno prigrlila alate strateškog upravljanja, kako na razini proračunskog, tako i na razini planiranja i praćenja provedbe javnih politika.
Istim razlogom mogu se objasniti i slabi rezultati Hrvatskog sabora u dimenziji Parlamentarni nadzor. Što se tiče upravljanja sukobom interesa, rezultati su s jedne strane odraz političke kulture društva obilježenog klijentelizmom, a s druge, nerazumijevanjem samog pojma, pa posljedično i nesnalaženjem oko toga na koji ga način učinkovito kontrolirati.
Velika neujednačenost rezultata u pojedinim dimenzijama, nas je uputila na zaključak da otvorenost vlasti ne značio istodobno i njenu odgovornost. Dapače, rezultati u pojedinim dimenzijama govore nam da načelo odgovornosti daleko zaostaje za otvorenošću institucija, pri čemu je izrazit raskorak između relativno visoke transparentnosti objave programskih dokumenata i gotovo apsolutne netransparentnosti informacija o proračunima za te iste programe. Stoga se nužno nameće pitanje nekoherentnosti u pristupu modernizaciji državne uprave, budući da se suštinski radi o istom načelu upravljanja.
Razlike u rezultatima pojedinih tijela unutar istih dimenzija zapravo nam ukazuju na izostanak sustavnog pristupa upravljanju, dok razlike u istim tijelima na pojedinim dimenzijama upućuju na snažnu ovisnost o osobnim preferencijama ili stavovima o važnosti pojedinih elemenata dobrog upravljanja najvišeg ešalona dužnosnika i državnih službenika u nekom tijelu. Dokle god se pristup upravljanju ne usustavi i ne odrede barem minimalni standardi na razini svih tijela vlasti možemo očekivati šarolike rezultate.
