Nakon prvih parlamentarnih izbora u Jordanu od početka Arapskoga proljeća, promatrači su suglasni da je unatoč uočenim nepravilnostima, postignut napredak, koji bi mogao ojačati povjerenje u izborni proces i njegove rezultate. U međuvremenu, važna politička tema u postizbornoj areni ostaje obračun s korupcijom i klijentelističkim mrežama, piše GONG-ova Suzana Jašić, koja je u sklopu misije Nacionalnog demokratskog sustava promatrala parlamentarne izbore u Jordanu.
Otkako je Jordan 1946. postao suverenom državom, Jordanci su 23. siječnja 2013. Izašli na17. po redu izbore, no prvi ih je put organizirala I nadgledala Neovisna izborna komisija, a izborni process nadgledalo je također po prvi put 7.000 promatrača. Više od tri milijuna Jordanaca registriralo se za glasanje, a na izbore je izašlo njih 56,6 posto i između više od 1.400 kandidata izabralo 150 parlamentarnih zastupnika.
Početak reformskog procesa
Promatrači su suglasni da je ovim izborima postignut napredak, iako vide još mnogo prostora za daljnje poboljšanje. Nacionalni demokratski institut u svom preliminarnom izvještaju naveo je uočene nepravilnosti te neke sustavne probleme na kojima treba raditi. Prije svega to su nejednaka veličina okruga i izborni sistem koji produbljuje obiteljske, plemenske i nacionalne rascjepe te ograničava razvoj nacionalnog zakonodavnog tijela. Zaključak je, međutim, da bi uočeni napredak mogao ojačati povjerenje u izborni proces i njegove rezultate.
Iako i promatrači Europske unije izbore ocjenjuju pozitivno, posebice, tehničku organizciju izbora za koju je bila zadužena Nezavisna izborna komisija, kao i NDI, kritiziraju izborni okvir. Spominju slučajeve nasilja, no ističu da oni nisu bili rašireni, niti povezani, dok je nezakonita i mjestimice vrlo agresivna izborna promidžba ispred biračkih mjesta problem koji treba riješiti u budućnosti. Nekoliko je kandidata privedeno prije samog izbornog dana pod optužbama za kupovinu glasova, o čemu su glasine kolale i na izborni dan, upozorava i Međunarodni republikanski institut.
Navedeni međunarodni promatrači, gotovo složno, izborni zakon smatraju velikim napretkom u odnosu na prethodni, ali ga vide tek kao početak reformskog procesa koji ima uslijediti. Zakon bi, naime, trebao potaknuti političko nadmetanje i stvaranje političkih koalicija i političkih stranaka te potaknuti veću participaciju žena i mladih ljudi, kao i dalje jačati ulogu NIK-a.
Slijedi li urušavanje monarhije?
No, činjenica je da su izbori održani pod velikim političkim pritiscima i zahtjevima za dubljim političkim reformama pa neki analitičari upozoravaju kako bi mogli dovesti čak i do urušavanja monarhije. Ono što je počelo prosvjedima Islamske akcijske fronte, političkog krila Muslimanskog bratstva, proširilo se u nemire predvođene plemenskim frakcijama koji su dobili ime Pokret (al-Hirak).
Pokret je zahtijevao obračun s raširenom korupcijom i pozivao na novo razdoblje političke reforme u Jordanu u kojem bi, smatra se, došlo do neizbježne dominacije islamista. Nastojeći smanjiti prosvjede, kralj Abdullah prošle je godine raspustio parlament i reformirao izborni zakon. No, opozicijske grupe, uključujući Muslimansko bratstvo, bojkotirale su izbore, smatrajući da novi izborni zakon favorizira monarhiju i nezavisne kandidate sklone vlasti. Sudeći prema rezultatima izbora, bili su u pravu.
Nimer al-Assaf, zamjenik glavnog tajnika Islamskog fronta akcije, političkog krila Muslimanskog bratstva, u svojim medijskim nastupima novi parlament naziva kopijom starog, broj o izlaznosti birača ne smatra vjerodostojnom, a legitimitet izbora drži upitnim budući da je glasala samo trećina Jordanaca.
Kralj Abdullah, govoreći na Svjetskom ekonomskom forumu u Švicarskoj, na te je optužne odgovorio kako isti ti na početku nisu vjerovali da će se birači uopće registrirati za izbore, a onda se registriralo njih 70 posto što je najviše od svih bliskoistočnih zemalja. Tako i izlaznost od 56,6 posto naziva neočekivano izvrsnim te smatra kako ovi podaci pokazuju da su i vođe i narod učinili korak dalje u političkom životu te sugerira Muslimanskom bratstvu da i oni učine isto i postanu dio inkluzivne političke kulture.
Dobitnici i gubitnici – ima li mjesta i volje za kompromis?
Najvećim dobitnikom izbora analitičari ističu Nezavisnu izbornu komisiju koja je na transparentan način ispunila svoju misiju, kao i domaće te međunarodne promatrače izbora. Najvećim gubitnikom izbora smatra se Islamski akcijski front i neke male sekularne stranke koje su bojkotirale izbore. Pozivom na bojkot, a bez uspjeha da to i ostvare, islamisti su se precijenili i izgubili bitku.
Polovinom mjeseca očekuje se prva sjednica parlamenta, a potom i izbor premijera. Kralj je najavio da će novi premijer, po prvi put biti imenovan na temelju konzultacija s većinom u parlamentu što se smatra vrlo važnim korakom u jačanju institucije parlamenta. Izbori su ukazali i na druge probleme, od kojih je najvažniji je nedostatak tradicije političkih stranaka, a velik broj lista koje su se nadmetale pokazao je da treba raditi na razvoju stranačih programa i ideologija te stvaranju koalicija. U svakom slučaju, to zahtijeva izmjenu izbornog zakona, a bit će zanimljivo vidjeti hoće li se time pozabaviti novi parlament, budući da im je aktualni izborni zakon ipak omogućio dolazak na vlast.
Obračun s korupcijom i klijentelističkim mrežama problem je oko kojeg su se prije izbora okupili brojni prosvjednici i političke grupe te će to ostati važna politička tema u postizbornoj areni. Njen mobilizatorski potencijal ovisit će o spremnosti vlasti da poduzme konkretne korake, ali i o izvanparlamentarnoj opoziciji i intenzitetu kojim će izazivati vlast i kralja i postavljati zahtjeva za dubljim reformama.
Za izgradnju političke stabilnosti važno je da oni koji su na ovim izborima dobili vlast ne pretjeraju u iskazivanju svoje političke moći i snage te da se uhvate u koštac s podjelama koje postoje u zemlji, kao i da islamisti smanje svoje zahtjeve i pokažu volju za kompromisom.
