Dok je revizija utvrdila kreditnu vezu predsjednika Ive Josipovića i SDP-a, neobičan slučaj njegova takmaca u utrci za Pantovčak Milana Bandića i dalje nije riješen. Još uvijek, naime, nije jasno kako je nesuđeni predsjednik namaknuo 6,6 milijuna kuna za pokriće svih troškova kampanje koje je bio naveo.
Nakon predsjedničkih izbora 2009./2010. nezavisni kandidat Milan Bandić izvijestio je da je prikupio 8,6 milijuna kuna u kampanji, a da je potrošio 15,2 milijuna. U njegovom stožeru tada nisu imali konkretnog odgovora na pitanje kako je namaknuto 6,6 milijuna kuna koliko je Bandić ostao dužan.
Međutim, ni u međuvremenu nije postalo jasnije jesu li i na koji način podmireni svi troškovi. A netko ih je nekako morao podmiriti. Prema procjenama GONG-a i TIH-a troškovi kandidata Bandića su bili mnogo veći od navedenih u izvještaju.
I dok u slučaju kreditne veze Josipović- SDP, o čemu piše tportal, slovom zakona nema spornih stvari, ali ipak ostaju mnogi upitnici, neobičan slučaj Milan Bandića ozbiljno zvoni na uzbunu, samo pitanje je kome?
Naime, nadzor nad financijskim poslovanjem političkih stranaka i nezavisnih kandidata i izbornih kampanja od 2011. provodi Državno izborno povjerenstvo u suradnji s drugim institucijama, a reviziju provodi Državni ured za reviziju.
Novi izbori, stari repovi?
Zakonom o financiranju promidžbe predsjednika države iz 2004. nije bio predviđen nadzor financiranja izbornih kampanja od strane neovisnog tijela poput DIP-a, pa nitko nije ni kontrolirao na koje je sve načine i od koga financirana najskuplja predsjednička kampanja dosad, a niti je bilo kakvih sankcija.
Stoga su kandidati mogli navoditi iznose prihoda i rashoda znajući da ih niti jedna institucija neće provjeravati što je, upozorio je i tada GONG u svojem izvještaju, u direktnoj suprotnosti s proklamiranom borbom protiv korupcije. Novi izbori već kucaju na vrata, a repovi novih-starih kandidata još se vuku.
Međutim, to što ondašnji Zakon o financiranju promidžbe predsjednika države nije predvidio nadzor i sankcije, ne znači da se nejasnoće nije moglo i trebalo razriješiti drugim zakonskim putevima pa se javnost s pravom može pitati čemu služi Kazneni zakon i što radi DORH?
