Iako u prvom članku Ustava Republike Hrvatske piše da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem, na snazi je i dalje pravni okvir koji sadrži ograničavajuće elemente za neposredno odlučivanje i pokretanje referenduma građanskih inicijativa.
Iako u prvom članku Ustava Republike Hrvatske piše da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem, na snazi je i dalje pravni okvir koji sadrži ograničavajuće elemente za neposredno odlučivanje i pokretanje referenduma građanskih inicijativa.
Građani trebaju imati aktivnu ulogu u političkim procesima i nakon što daju svoj glas na izborima, a jedan od načina može biti odlučivanje na državnom i lokalnom referendumu, bilo da je inicijator referenduma vlada ili sami građani. Time se povećava utjecaj građana u procesima političkog odlučivanja što u konačnici može imati pozitivan utjecaj na razvoj demokratske političke kulture.
Prije gotovo godinu dana GONG je od nove Vlade tražio uređenje pravnog okvira za pokretanje i provedbu referenduma, posebno u slučaju da inicijativa dolazi od građana. Ponovno se možemo pitati je li nesređeno referendumsko, ali i izborno zakonodavstvo, posljedica nemara ili loše postavljenih prioriteta nove Vlade? Ili možda nedostatka političke volje da se građanima olakša mogućnost sudjelovanja u procesima donošenja odluka kroz uređene oblike izravne demokracije u što ne želimo vjerovati.
Premda Ustav Republike Hrvatske u prvom članku navodi da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem, i dalje je na snazi pravni okvir koji sadrži ograničavajuće elemente za neposredno odlučivanje i pokretanje referenduma građanskih inicijativa.
Naime, ako građani žele pokrenuti proceduru za raspisivanje referenduma, moraju u roku od 15 dana prikupiti minimalno 10 posto potpisa birača od ukupnog broja birača u Hrvatskoj ili oko 450.000 potpisa! S obzirom na nerealno veliki broj birača u Hrvatskoj uzrokovanog tzv. fiktivnim prebivalištima, propisani vremenski rok i broj potpisa predstavlja prepreku za pokretanje inicijative za raspisivanje referenduma.
Izgubljeni u nekonzistentnosti – traže se jasna pravila!
Osim toga, postoji i nekonszistentnost pravnog okvira po pitanju pravila koja vrijede za državni i lokalni referendum, pa je tako trenutno u Hrvatskoj teže pokrenuti lokalni nego državni referendum jer da bi lokalni referendum uspio potrebno je da se odazove minimalno 50 posto birača.
Nova pravila trebala bi ići u pravcu lakšeg pokretanja državnog referenduma od strane građanskih inicijativa, uz, primjerice,uvjet prikupljanja pet posto potpisa ili oko 200.000 birača, prikupljenih u roku od 30 do 40 dana što bi bilo slično uvjetima u drugim europskim zemljama. No, s obzirom da promjena postotka zahtjeva promjenu Ustava što je manje realno, postoji i druga opcija, a ta je da ako se uredi popise birača, 10 posto njihovih potpisa nije problematično ako se značajno produži rok za njihovo prikupljanje.
Istovremeno, da bi se zaštitile temeljne vrijednosti demokratskog i ustavnog poretka, važno je propisati pitanja o kojima se ne može odlučivati na referendumu, a to su pitanja poput ljudskih i manjinskih prava te poreznih davanja i državnog proračuna. Također, nužno je što prije pristupiti sustavnom unaprjeđenju i standardiziranju svih izbornih procedura za sve izbore.
Stoga je u pravnom okviru za referendum potrebno unaprijediti i proceduralna pitanja pokretanja i organiziranja referenduma poput promatranja procesa referenduma, edukacije birača, medijskog praćenja kampanje, transparentnosti financiranja kampanje za referendum, glasanja birača s invaliditetom i birača koji nisu u mogućnosti pristupiti biračkom mjestu.
Jasnim i stabilnim pravilima igre koja su realno ostvariva dodatno bi se ojačalo pravnu sigurnost što bi vjerojatno i potaknulo građane na veće sudjelovanje u procesu donošenja odluka. Nedostaje još samo jasno izrečen stav vladajućih o participaciji građana u odlučivanju.
Ovdje možete pronaći GONG-ovu Analizu referenduma u Hrvatskoj u odnosu na europske standarde.
