Otvorenost za bolju budućnost – ključ leži u političkoj volji, ima li je u Hrvatskoj?

Dok Hrvatska željno iščekuje novi bolji Zakon o pravu na pristup informacijama i još uvijek tek hvata konce dobre vladavine, sveudilj ju ništa ne priječi da se punom parom priključi pokretu otvorenosti podataka koji se valja svijetom. Bio bi to jedan od ključnih pomaka u institucionalnoj kulturi tajnosti, pri čemu bi dodatan korak u pravom smjeru bilo neovisno tijelo kao jamac transparentne javne vlasti, upozoreno je na GONG-ovoj konferenciji ‘Informacijama do demokracije‘ održanoj 28. rujna na Međunarodni dan prava na pristup informacijama.

Dok Hrvatska željno iščekuje novi bolji Zakon o pravu na pristup informacijama i još uvijek tek hvata konce dobre vladavine, sveudilj ju ništa ne priječi da se punom parom priključi pokretu otvorenosti podataka koji se valja svijetom. Bio bi to jedan od ključnih pomaka u institucionalnoj kulturi tajnosti, pri čemu bi dodatan korak u pravom smjeru bilo neovisno tijelo kao jamac transparentne javne vlasti, upozoreno je naGONG-ovoj konferenciji ‘Informacijama do demokracije’održanoj 28. rujna na Međunarodni dan prava na pristup informacijama.

Objava podataka prevencija je korupcije, a s obzirom na mogućnosti koje pruža – donosi i zaradu, naime, ‘istraživanje za potrebe za Europske komisije pokazalo je da bi korist od otvaranja podataka vlada mogla biti oko 140 milijardi eura godišnje u svih 27 članica Europske unije. Vlade koje su omogućile slobodan pristup informacijama, sada vide učinke’, jasno je poručio i uz pomoć nekoliko zadivljujućih primjera dokazao Andrew Stott, osnivač portala data.gov.ukte član Vijeća za transparentnost Vlade Velike Britanije i bivši zamjenik tamošnjega Povjerenika za informacije.

Ministarstva Velike Britanije, kao što smo već pisali, dužna su na svojim internetskim stranicama objaviti podatke o troškovima, plaćama višeg rukovodećeg osoblja te njihovim službenim troškovima, kao i ‘peglanju’ službenih kartica, te podatke o natječajima i ugovorima. Rezultat toga bio je, primjerice, da su troškovi po karticama čak prepolovljeni, a osim te uštede, za početak takvog projekta nije potrošena čak ni jedna funta jer su učinkovito iskorišteni postojeći potencijali. Međutim, kao što je istaknuo i sam Stott: ‘Politička volja s vrha je ključna za realizaciju, oba premijera pružala su snažnu podršku’.

Daleko od ideala, ali Hrvatska napreduje

‘Ideal je da većina informacija bude dostupna građanima, a da se traži samo mali broj njih, jer time štedimo vrijeme građanima i zainteresiranoj javnosti te vlasti, a s obzirom na tehnologiju danas se to doista može na jeftin i brz način’, upozorila je GONG-ova pravnica Vanja Škorić, dodavši da u svijetu vlada veliki val otvorenosti. A gdje je Hrvatska? ‘Je li bio javni interes da se dnevni red zatvorenog dijela 76. sjednice Vlade objavi, naime, tada je donesena odluka o kupnji zgrade u Planinskoj’, upozorila je Nives Miošić, voditeljica GONG-ovog istraživačkog centra.

Postojeći Zakon o pravu na pristup informacijama je nepotpun, jer brojni zahtjevi za informacijama, pogotovo oni vezani za proračun, na kraju budu odbijeni zbog nekoherentnog tumačenja propisa, a javnosti su najčešće uskraćeni podaci oko ugovora o poslovima sklopljenima s privatnim pravnim osobama, informacije o koncesijama, studijama i financijskim transakcijama, pokazalo je GONG-ovo sedmo godišnje istraživanje o provedbi ZPPI-ja. Naime, kad i same pružaju informacije, institucije najčešće objavljuju natječaje i pravne temelje te informacije o svome radu, a dokumente o javnoj nabavi i troškovima financiranja najteže se ili gotovo nikako ne može pronaći na njihovim stranicama.

Analizirajući internetske stranice javnih institucija i njihovu transparentnost, GONG je Vladinu internetsku stranicu ocijenio najboljom, jer udovoljava čak 77 posto kriterija, a po transparentnosti su u vrhu i stranice Ureda za udruge Vlade RH, Hrvatski zavod za zapošljavanje te Ministarstvo pravosuđa koje imaju 76 posto ostvarenih kriterija, a sa 74 posto Ministarstvo uprave je na trećem mjestu. Najnetransparentnijim internetskim stranicama imaju Agencija za upravljanje državnom imovinom, Državno sudbeno vijeće i Ured za socijalno partnerstvo Vlade.

Tajne svuda oko nas

Da je bilo više otvorenosti, posve je jasno da bismo danas imali i manje korupcije, pa ohrabruje premda ima izuzetno mnogo prostora za napredak, da je aktualna Vlada transparentnija od prethodnih, što je vidljivo iz izvještaja, a svijest da u tom smjeru treba ići i dalje te napraviti nepovratne promjene postoji, i to valjda ne samo na uobičajenoj deklaratornoj razini, može se iščitati iz riječi pomoćnika ministra uprave Darka Parića, koji je, između ostalog, kazao da je ‘ZPPI najčešće isprika za neobjavu podataka koje se drži po ladicama koji su kao ‘naši’, a nisu, nego javni. Stoga treba početi razmišljati na drugačiji način, a tehnologija nije problem’.

U međuvremenu, potrebno je i jasno definirati što je to tajnost, jer se pod tom i egidom zaštite osobnih podataka ili zapravo najčešće spominjane i zlouporabljene ‘poslovne tajne’, nastoji sakriti sve i svašta, pa je osim izmjena samoga ZPPI-ja, potrebno promjene učiniti u skladu s Ustavom i Zakonom o tajnosti podataka što bi zasigurno pridonijelo izmjeni snažno prisutne institucionalne kulture tajnosti. Međutim, da ‘nije riječ toliko o zlouporabi, koliko o tome da ljudi nisu prepoznali sve elemente zakona i ne znaju što , dakako, nije opravdanje’, smatra Siniša Gudlin, pomoćnik predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je istaknuo da su ‘izmjene ZTP-a već od ranije gotove, ali da ih politika nije stavila na dnevni red.

‘Tajnost je izuzetak od načela javnosti jer se time šteti interes države i riječ je o klasificiranim podacima, čiji se stupnjevi tajnosti i klasificiranost sama moraju periodično provjeravati, pa je moguća i deklasifikacija’, upozorio je Gudlin te kazao da je za pristup klasificiranim podacima, a njihu Hrvatskoj od 2007. godine ima tri vrste: NATO podaci, podaci EU te nacionalni podaci, potreban certifikat i ‘need to know’ – odnosno, potreba za znati zbog prirode posla. U Republici Hrvatskoj postoji oko osam tisuća certificiranih osoba, ali nemaju svi ti ljudi pristup podacima klasificiranim najvišim stupnjem.

Naime, MORH i MUP su bili preširoko tumačili stvari u svojim pravilnicima pa je, primjerice i zadnji pozornik na cesti imao ovlasti pristupa takvim podacima, iako on nikada neće ni vidjeti, a kamo li prozvesti tajni podatak, kazao je Gudlin. Među certificiranim osobama bili su, primjerice, i članovi saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, međutim, objasnio je da u MUP-u više nema toga, a i u MORH-u je drastično smanjen broj certifikata. Oni inače vrijede pet godina i dobar dio njih će ove ili iduće godine isteći tako da 6.900 osoba realno može pristupiti podatku, a jos manje njih ga može kreirati, zaključio je Gudlin.

Građanima treba most – povjerenik za informacije

‘Strašno je što se sve proglašava poslovnom tajnom i mislim da se pod firmom zaštite javnog interesa puno toga proglašava tajnim, a i građani i političke elite moraju biti svjesni da su političke elite političk elite upravo upravo zbog građana koji su ih takvima učinili te da tim trenutkom nisu postali imuni, niti dobili ovlasti raditi što hoće i skrivati od građana podatke važne za njihov život. Čak i kad je nešto uskraćeno u našem interesu, imamo pravo znati, a tu je i test javnog interesa koje u tom slučaju treba provesti’, upozorila je sutkinja Visokog upravnog suda Mirjana Juričić, zaključivši da je ‘krajnje vrijeme za razjašnjavanje stvari, da ne bismo imali invalidni zakon’.

Da bi se još suzilo ili raširilo uska grla pomoću testa javnog interesa, Hrvatskoj bi trebao povjerenik za informacije, smatraju u GONG-u, vođeni praksom kakva postoji u mnogim zemljama, a svoje su iskustvo na konferenciji iznijeli suradnici Povjerenika iz Slovenije i Srbije. Naime, GONG-ova analiza i istraživanje ponovo su ukazali na potrebu uvođenja nezavisne institucije (povjerenika) koja bi u razumnom vremenskom roku provodila test javnog interesa za sve vrste izuzetaka od prava na pristup informacijama – ocjenu svih argumenata te donošenje odluke nadjačavaju li argumenti protiv objave informacije argumente u korist njene objave. Sadašnje tijelo, Agencija za zaštitu osobnih podataka, nije nadležno za provođenje testa javnog interesa u najvažnijim slučajevima – kada su podaci označeni bilo kojim stupnjem tajnosti, a tu je i problem podkapacitiranost i nedostatnih financijskih resursa.

Pomoćnica Glavnog tajnika Povjerenika za informacije Srbije Natalija Ćetković kazala je da Povjerenik u Srbiji postoji od 2004. Godine te da su teren pripremile nevladine organizacije civilnog društva, ali da Vlada to nije baš ozbiljno shvatila te da se i dalje bore s uvažavanjem, ali da im u poslu puno pomaže povjerenje koje su stekli svojim radom među građanima. Dugi niz godina tom se problematikom bavi i Urban Brulc, savjetnik Povjerenika za informacije u Sloveniji, koji postoji već više od šest godina i ima određena prekršajna i inspekcijska ovlaštenja, nadzornu i savjetodavnu funkciju, a i može sam podnositi prijave.

‘Mi smo zadnja presuda, nema nikoga iznad nas, osim Upravnog suda, ali tamo ide samo oko 10 posto naših rješenja i to odlično funkcionira. Mi smo profesionalno neovisna državna institucija i aktivno sudjelujemo u zakonodavnom procesu jer svako tijelo javne vlasti ima neku svoju ideju kako bi ono proguralo u zakon neku dodatnu iznimku. Slučajevi su sve zahtjevniji slučajevi i sve je veća i obimnija dokumenatcija pogotovo, kada je riječ o javnim nabavama’, kazao je Brulc. Podsjetio je pritom na web aplikaciju nazvanu ‘Supervizor’ gdje građani mogu vidjeti poslovanje svih slovenskih tvrtki s državnim institucijama, uključujući detaljni graf svih transakcija i popis svih institucija s kojima je određena tvrtka poslovala, a zgodan primjer dolazi i iz Srbije ‘Prati pare’. Stoga nije pretjerano zaključiti da uz takav alat i neovisno tijelo kao jamca transparentne javne vlasti – korupciji je zasigurno sužena mogućnost bujanja i stvoren dobar temelj za izgradnju kulture i društva otvorenih podataka kakvim i Hrvatska teži postati u bliskoj budućnosti.

Materijali s Konferencije:
Godišnje istraživanje o primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama
Tablica: proaktivna objava informacija
Ustavno pravo na informacije u institucionalnoj kulturi tajnosti – oksimoron ili mogućnost? Analiza pravnog i implementacijskog okvira te prakse u ostvarenju prava na informaciju u Hrvatskoj s preporukama za unaprjeđenje
Pravo na pristup informacijama u institucionalnoj kulturi tajnost – prezentacija Nives Miošić
Aktivna objava podataka – prezentacija Vanje Škorić
Otvorenim podacima do promjene – prezentacija Andrewa Stotta

Leave a Comment!