Novi Zakon o boravištu ne donosi cjelovito rješenje problema fiktivnih prebivališta, a baca i nove sumnje kad je riječ o prijavi trajnog boravišta te građanima i policiji zadaje nepotreban posao. Stoga su to stvari koje bi do drugog čitanja u Saboru svakako trebalo ispraviti kako velika očekivanja od novog Zakona, ne bi urodila velikim razočaranje. Ili u najboljem slučaju samo polovično obavljenim poslom.
Novi Zakon o boravištu ne donosi cjelovito rješenje problema fiktivnih prebivališta, a baca i nove sumnje kad je riječ o prijavi trajnog boravišta te građanima i policiji zadaje nepotreban posao. Stoga su to stvari koje bi do drugog čitanja u Saboru svakako trebalo ispraviti kako velika očekivanja od novog Zakona, ne bi urodila velikim razočaranje. Ili u najboljem slučaju samo polovično obavljenim poslom.
Prilikom donošenja novog Zakona o boravištu potrebno je obratiti pažnju na nekoliko loših rješenja u njegovom Prijedlogu koji je bio u prvom čitanju. Naime, osoba koja ima prebivalište, odnosno trajno boravište sukladno prijedlogu iz novog Zakona, primjerice u Zagrebu i odluči odseliti ili boraviti u inozemstvu, primjerice u Sarajevu, i dalje zadržava prebivalište (trajno boravište) u Hrvatskoj bez obzira hoće li u Sarajevu ostati dvije, tri ili više godina, a možda i stalno.
Zakon, dakle, i dalje ostavlja mogućnost za tzv. fiktivna prebivališta u Hrvatskoj. Stoga je potrebno propisati nakon kojeg roka, tj. nakon koliko godina kontinuiranog privremenog boravka u inozemstvu osobi prestaje trajni boravak u Republici Hrvatskoj.
Kad glava od viška (ne) boli
Nadalje, prema novom Prijedlogu Zakona, osoba koja prijavljuje trajno ili privremeno boravište, ili promjenu adrese stanovanja na adresi stanodavca dužna je pribaviti njegovu suglasnost za prijavu. Drugim riječima, ako želite prijaviti prebivalište (trajno boravište) kod svojeg prijatelja, dovoljno je da za to pribavite njegovu suglasnost pri čemu se ne traži dokaz da je on i stvarni vlasnik nekretnine na koju ćete prijaviti svoje prebivalište (trajno boravište).
U ovakvim slučajevima moguće su zloupotrebe u smislu da će osobe koje nisu vlasnici nekretnina, davati suglasnost te prijavljivati prebivališta određenim osobama, a policija će nepotrebno trošiti svoje resurse provjeravajući stanje na terenu. Stoga, da bi se smanjilo broj zloupotreba, kao i broj terenskih provjera kao posljedica neistinitosti danih izjava, treba ostaviti dosadašnu praksu u kojoj se kod prijave prebivališta, uz suglasnost stanodavca, tražilo i i vlasnički list njegove nekretnine.
Nova 'zabava' za građane
No, zato je s druge strane, građanima dana nova zadaća, naime, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu novog Zakona dužni su provjeriti podatke o svojem prebivalištu kod nadležnog tijela ili na web stranicama Ministarstva unutarnjih poslova. Međutim, taj bi prijedlog trebalo ostaviti samo kao mogućnost kako bi građani na informativnoj osnovi mogli provjeriti svoje podatke (kao sada i za popise birača).
Građani, podsjetimo, nisu niti trebaju biti dužni provjeravati svoje podatke u policijskim postajama ili na internetskim stranicama. Osim ako zakonodavac nema neke posebne želje građanima stvoriti dodatne poteškoće ili ih 'zabaviti' administrativnim poslovima koje ne bi trebali obavljati.
