Građani imaju pravo znati kako vlast vlada, no da bi ga ostvarili i pristupili informacijama koje im pripadaju temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, najprije treba(ju) osvijestiti činjenicu da on postoji, dok onima koji su s tim dijelom terena već upoznati, potom često valja svladati tapkanje u tunelu ‘šutnje uprave‘.
Građani imaju pravo znati kako vlast vlada, no da bi ga ostvarili i pristupili informacijama koje im pripadaju temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, najprije treba(ju) osvijestiti činjenicu da on postoji, dok onima koji su s tim dijelom terena već upoznati, potom često valja svladati tapkanje u tunelu 'šutnje uprave'.
Pravo na pristup informacijama ljudsko je pravo zaštićeno Ustavom i jedan od osnovnih uvjeta demokratizacije društva kao sredstvo za otvorenost, javnost i transparentnost djelovanja javne vlasti što drugim riječima znači i da je jedan od ključnih kotačića u mehanizmima prevencije korupcije. S obzirom na povijest bolesti u Hrvatskoj, nedvosmisleno je, osim onima koji to ne žele shvatiti, da bi provedba, ali i poboljšanje (a na tome se upravo radi ) Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) morala biti među prioritetima svake vlasti – bez obzira na razinu i političku orijentaciju.
Međutim, da bi bilo odgovora – treba pitati, a da bi građani pitali – osim inicijalne volje i interesa na osobnoj razini, trebaju znati i da imaju pravo znati i treba ih potaknuti da ga koriste, i to na pravilan način. Pri čemu ne treba zaboraviti, iako to mnogi čine, da tijela javne vlasti, koja još podosta muku muče s odgovaranjem na pitanja, trebaju osvijestiti i da bi mnoga od njih mogla 'izbjeći' kad bi sama objavljivala informacije.
Otvorena vlast bez fige u džepu ili deklarativno partnerstvo s građanima?
Upravo u cilju podizanje svijesti, prvenstveno građana, o važnosti prava na pristup informacijama, a čiji se Međunarodni dan u svijetu obilježava 28. rujna, Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) uputila je u petak s konferencije za novinare poziv građanima da se kroz razne aktivnosti pridruže obilježavanju 'Tjedna prava na pristup informacijama'u razdoblju od 24. do 28. rujna.
'Želimo građanima približiti i osvijestiti ulogu i važnost Agencije u društvu te ih upoznati s njihovim temeljnim ljudskim pravom - pravom na pristup informacijama kojima raspolažu tijela javne vlasti. Važno je da građani znaju što je to informacija te da tijela javne vlasti osvijeste svoju dužnost pružanja informacija građanima i medijima', istaknuo je ravnatelj AZOP-a Dubravko Bilić. Podsjetio je i da AZOP, koji drugi put obilježava Međunarodni dan, sudjeluje u izmjeni Zakona o pravu na pristup informacijama, a cilj je da se građanima omogući još lakši dolazak do potrebnih informacija o radu javne vlasti, ali i da se olakša rad Agencije.
No, za to bi joj ponajprije trebalo još novca, međutim, Vlada ga u proračunu za 2012. za ovu Agenciju nije predvidjela dovoljno, pa se Bilić nada da će iduće godine situacija biti drugačija. I trebala bi ako Vlada doista bez fige u džepu sebe deklarira kao otvorenu vlast, koja s borbi protiv korupcije i radi na gospodarskom rastu te govori o kvalitetnoj vladavini, čija će posljedica biti bolji život za građane zbog kojih Vlada uopće i postoji i čijim novcem raspolaže te bi stoga morala biti uvijek spremna i proaktivna oko uvida u informacije o tome zašto i kako njime raspolaže.
Kome AZOP zvoni – ako ima zvono?
Pružiti pomoć građanima pri tom uvidu uloga je AZOP-a, koja nije Vladina agencija – odgovara Saboru, i kao neovisno tijelo brine ne samo o pravu na zaštitu osobnih podataka (iako joj ime prvenstveno sugerira, ali moglo bi doći do promjene), nego i ostvarivanju prava na pristup informacijama. S obzirom da je riječ o dva jednako vrijedna prava, a u AZOP-u nad njihovom zaštitom ne bdije jednak broj osoba i to na 'štetu' prava na pristup informacijama, među glavnim zadacima Agencije je osnaživanje kapaciteta toga odjela.
Postoji i alternativa - povjerenik za informiranje, opcija za koju je aktualna Vlada dok je bila oporba bila vrlo zagrijana, ali prelaskom na drugu stranu Markova trga žara je nekako netragom nestalo. Možda se prebacio na bivšu vlast koja danas kao oporba zahtijeva javnu objavu podataka iz životopisa onih koji se natječu za javne funkcije dok je tijekom stolovanja u Banskim dvorima čvrsto pazila da se takve ideje po mogućnosti sasijeku u korijenu.
U AZOP-u, međutim, iako kažu da nisu protiv povjerenika, smatraju da u Agenciji ima dovoljno stručnih ljudi, doduše, nije baš jasno koliko – jednom je omjer informacije – osobni podaci 3:15 (dopis AZOP-a), a drugom prilikom 12:16 (ravnatelj na konferenciji), a planiraju ih još osnažiti. Premda nije baš jasno kako s obzirom da novca nema što je argument koji navode i kad govore o (ne)potrebnosti povjerenika, a ponavljaju i tvrdnje da je u europskim zemljama trend objedinjavanja brige za oba prava u jednom tijelu baš kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
Promišljanja o pravu na pristup informacijama
Što se tiče objave podataka iz životopisa onih koji se natječu za javne funkcije, u AZOP-u baš i nemaju konkretne savjete, a i moraju o svemu razmisliti i ispitati. Dok se čeka možebitni ishod te kontemplacije oko, čini se, vrlo jasne situacije, pa čak dijelom i začetaka prakse da bi oni koji će predstavljati javnost te propitivati i sami morali biti spremni na javnost i propitivanje, u AZOP-u kažu tek da bi trebalo već u samim javnim natječajima naznačiti da će životopisi onih koji se javljaju, biti objavljeni. A i dobro bi bilo, podsjećaju, da se uče standardi pisanja životopisa jer podaci o tome je li primjerice, neka osoba koja se kandidira udan/a ili oženjen/a, ili ne, nema što raditi u životopisu.
Štoviše, kad je o edukaciji riječ, a u slučaju one o pravu na pristup informacijama koja također spada među zadatke AZOP-a, načelnica Odjela za pravo na pristup informacijama AZOP-a Dubravka Bevandić upozorila je da 'građani nisu dovoljno upoznati s pravima koje osigurava pravo na pristup informacijama te da često ni ne znaju što je to informacija'.
Ove su godine, navela je, zabilježili značajan porast pritužbi građani zbog nepružanja informacija tijela javne vlasti - u prvih devet mjeseci zaprimili su 348 žalbi građana, 61 upit te 60 ostalih podnesaka (predstavke, nadzorne aktivnosti i sluično). Najviše su se žalili građani, udruge i trgovačka društva, dok je mali dio žalbi, vjerojatno zbog, kako je kazala, prirode posla i nedostatka vremena, zaprimljen od strane novinara, a 40 posto odnosilo se na odbijajuća riješenja, dok se čak 60 posto zaprimljenih žalbi odnosilo na 'šutnju uprave'.
