Antikorupcijskoj politici u Hrvatskoj od 2008. do 2011. nedostajala je stvarna analiza stanja po pojedinim područjima jer se odgađalo s imenovanjem političke korupcije kao glavnog društvenog i političkog problema u Hrvatskoj, jedan je od glavnih zaključaka okruglog stola „Perspektive antikorupcijske politike bez pritiska Europske unije“ održanog 26. lipnja 2012. u Hrvatskom saboru na kojem je predstavljena analiza „Antikorupcijska politika ili tek refleks pristupnog procesa?“.
Antikorupcijskoj politici u Hrvatskoj od 2008. do 2011. nedostajala je stvarna analiza stanja po pojedinim područjima jer se odgađalo s imenovanjem političke korupcije kao glavnog društvenog i političkog problema u Hrvatskoj, jedan je od glavnih zaključaka okruglog stola„Perspektive antikorupcijske politike bez pritiska Europske unije“ održanog 26. lipnja 2012. u Hrvatskom saboru na kojem je predstavljena analiza „Antikorupcijska politika ili tek refleks pristupnog procesa?“.
„Ako imamo ovako manjkave strateške dokumente, kako je moguće objasniti da su na pojedinim područjima suzbijanja korupcije dogodile snažne promjene i iskoraci u pravome smjeru? Odgovor na to pitanje je jednostavan – službeni dokumenti Europske komisije preuzimaju ulogu hrvatskih antikorupcijskih dokumenata. Hrvatska nije imala vlastitu antikorupcijsku politiku, no ono što jest imala je strateško i koordinirano djelovanje na ispunjavanju mjerila za zatvaranje Poglavlja 23“, istaknuo je autor analize Duje Prkut, istraživač GONG Istraživačkog centra. I stoga, pitanje je kako dalje bez pritiska EU? „Mi moramo i možemo bez intervencije Europske unije osigurati nastavak ovog procesa razgradnje korupcije i izgradnje modernog efikasnog društva“, odgovorio je Josip Kregar, nezavisni saborski zastupnik.
Rizik nazadovanja: „Mi moramo i možemo bez intervencije Europske unije“
„Doista je nakon ulaska u EU većina novih zemlja članica, a posebno Češka, Mađarska i Slovačka, nazadovala u reformama, tako da je ovo pitanje prilično aktualno i relevantno“, istaknula je Saša Šegrt, izvršna direktorica Transparency International Hrvatska, na temelju analize „Novac, politika i moć – korupcijski rizici u Europi“ koja govori o korupcijskim rizicima u 23 zemlje Europske unije, Norveškoj i Švicarskoj. Kako je dodala, jedan od mogućih odgovora leži u inicijativi Partnerstva za otvorenu vlast čiji će se akcijski plannastaviti provoditi i nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.
Bitan faktor koji će nas još kratko vrijeme držati discipliniranima je monitoring Europske komisije, na što je podsjetila Vesna Fabijančić – Križanić, saborska zastupnica SDP-a: „Trebamo biti svjesni činjenice da trebamo dobro iskoristiti ovih godinu dana monitoringa jer se ne bih složila da pritiska Europske unije nije bilo i da je to posljedica 1.7. 2009., stupanja na snagu novog Zakona o kaznenom postupku, ni da je tome tako jer je tada bilo političke volje. Zalažem se za to da je potrebna nova strategija suzbijanja korupcije. Borba protiv korupcije je živi mehanizam koji iziskuje svako malo poboljšanje i nadogradnju, ne samo zakonske regulative, nego i uopće u građenju svijesti društva.“
33% građana smatra da je uobičajeno davati mito zaposlenicima carine
S obzirom da ova antikorupcijska politika nije dala vidljive rezultate, što pokazuju rezultati istraživanja Ministarstva pravosuđa o percepciji korupcije među građanimašto je predstavio Davor Dubravica, načelnik Samostalnog sektora za suzbijanje korupcije. Konkretno, od 2007. kada je istraživanje prvi put rađeno do 2012. broj građana koji su priznali da su dali mito javnim službenicima, npr. u bolnicama, nije se značajno promijenio.
Upravo je zato i potrebna nova strategija koja će biti temeljena na adekvatnoj analizi stanja te pripremljena u procesu koji uključuje savjetovanje sa zainteresiranim dionicima. Da bi bila učinkovita mora „uključivati mjerljive specifične ciljeve po pojedinim područjima, ali i osigurati provođenje evaluacije učinka“, naglasio je Duje Prkut. Većina sudionika okruglog stola se složila da je potrebno izraditi novu strategiju jer ona služi i kao izraz političke volje i kao temelj za suštinske reforme. Tako je i Josip Kregar istaknuo potrebu da se jasno kaže kako se korupciju osuđuje, s konkretnim mjerama koje se neće prilagođavati političkim opcijama jer „korupcija je poput luka – čim skineš jedan sloj, pojavljuje se drugi“. S time se složila i Jadranka Kosor, bivša predsjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije: „Budući da se u Hrvatskoj ovih dana puno govori o konsenzusu oporbe i vladajućih, najbolje bi bilo da politički konsenzus postignemo oko toga da borba protiv korupcije bude način vladanja. Bez obzira na to tko je pobijedio na izborima, to mora biti trajno političko opredjeljenje sviju nas koji se bavimo politikom. Borba protiv korupcije ne smije biti kampanja, ne smije biti od slučaja do slučaja, već mora biti način življenja.“
Koruptivni rizici: povlaštene informacije
Na okruglom stolu je i najavljeno osnivanje Odjela za pretvorbeni kriminalitet i ratno profiterstvo pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Dušan Miljuš, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova, najavio je da će zadaća tog odjela biti i neposredno istraživanje pretvorbe i kaznenih djela počinjenih u pretvorbi te kaznenih djela ratnog profiterstva.
Nova strategija mora svakako identificirati nove koruptivne rizike koji do sada nisu bili obuhvaćeni antikorupcijskom strategijom. Dragutin Lesar, saborski zastupnik laburista, obratio je pozornost na korupciju povlaštenih informacija. „Ja ne smatram korupciju samo novčano, robno, već i političko. Hrvatska se susrela sa praksom da postoji dio osoba koji nisu pokriveni ni jednim zakonom ni sankcioniranjem, a to su volonteri koji su ušli u državnu službu, a na izvoru su, ili mogu biti, povlaštenim informacijama.“
Medijska (anti)korupcijska politika
Kako bi mogli ispunjavati svoju primarnu funkciju, mediji moraju imati pristup informacijama od značaja za javnost. Demokracija pretpostavlja slobodu izražavanja, ali i pristup informacijama. Slavica Lukić, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva, precizirala je: „Pravo na dvosmjernu komunikaciju s onima koji imaju političku moć je vrlo važan instrument. To je instrument kojeg hrvatski novinari u ovoj zemlji nemaju.“ Hrvatsko novinarsko društvo već je upozoravalo otvorenim pismom na tendenciju zatvaranja Vlade pred novinarima te da se osiguraju minimalni uvjeti pristupa informacijama, poput redovitih press konferencije na kojima će novinari svih redakcija, a ne samo povlašteni novinari, dobiti pravo da pod istim uvjetima postavljaju pitanja premijeru, potpredsjednicima Vlade, ministrima o temama koje su od javnog interesa.
„Imamo situaciju da premijer i Predsjednik daju intervjue odabranim redakcijama, a tu komunikaciju kreiraju iz pozadine dvije privatne PR agencije za koje ne znamo na koji način su zapravo angažirane da budu PR agencije premijera i prvog potpredsjednika Vlade. A istovremeno znamo da Vlada ima ured za odnose s javnošću, da svako ministarstvo ima svoje urede za odnose s javnošću koje državni obveznici plaćaju. Ne znamo što su to kriteriji po kojima se odabiru medijima i po kojima se odabiru novinari s kojima će politički najmoćniji ljudi ove zemlje komunicirati. Moram postaviti pitanje – jesu li ponovno stvoreni uvjeti da nam se ponovi Fimi media? Pretpostavke da se ona reprizira su nažalost ovdje.“
U tijeku je i izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama u čijoj radnoj skupini sudjeluje i GONG jer se trenutni Zakon pokazao neadekvatnim (za više informacija pogledajte Izvještaj GONG-a o provedbi ZPPI-ja u 2011.). S time se složio i Dubravko Bilić, novoizabrani ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka: „Ovaj Zakon ima mnogo nedostataka koji se moraju mijenjati, kao što je problem sankcija, testa javnog interesa, klasificiranja podataka. Ima tu puno problema koje otežavaju rad. Kao društvo u cjelini moramo biti svjesni važnosti transparentnosti jer se onda u toj netransparentnosti krije korupcija. Gdje god je zatvorenost, gdje nema informacija ljudi sumnjaju s pravom da se nešto skriva, a možda se ne skriva.“
Također Peđa Grbin, saborski zastupnik SDP-a, naglašava: „Dvije su mjere koje će polučiti učinak u borbi protiv korupcije: jedno je oduzimanje imovinske koristi, a drugo je izvjesnost da će netko biti sankcioniran. Koja je uloga države u tome? Da donosi propise na otvoren način, da prilikom donošenja propisa postupa po Kodeksu sa zainteresiranom javnošću, da zakone donosimo u redovitijem postupku, da javnost vidi što će se s njima regulirati.“ On ističe i atenski ostracizam kao učinkoviti alat borbe protiv korupcije, a to je potpuna osuda onih koji se bave korupcijom, to je osuda sve javnosti.
Još jedna bolna točka hrvatske borbe protiv korupcije je lokalna samouprava. GONG-ovo istraživanje LOTUSpokazuje kako je većina jedinica lokalne samouprave netransparentno u svome radu. Jadranka Kosor na tom je tragu istaknula da „nismo dovoljno artikulirali u političkom prostoru borbu protiv korupcije na lokalnim razinama koja se medijski, ali i politički zanemaruje. Kao da je važno samo što se u vrhu političkog života događa, a ono što je na lokalnoj razini manje važno. Upravo suprotno, način življenja u nekakvoj kohabitaciji sa korupcijom počinje u lokalnim sredinama.
Da bi i nova strategija postala efikasna moramo raditi na podizanju savjesti u društvu o antikorupciji kao ključnog problema. Da bismo to uspjeli „strategiju borbe protiv korupcije treba živjeti. To treba postati modus vivendi svakoga od nas. Ogromnu zadaću u tome imaju mediji“ naglasio je Damir Kos, sudac Vrhovnog suda. A hoćemo li uspjeti i bez Europske unije? „Ja mislim da možemo, zato jer moramo“ siguran je Josip Kregar: „Priznajemo odmah - Hrvatska je velikim dijelom uništena korupcijom. I to je onda naš, a ne europski problem.“
