Nenad Zakošer, dekan FPZ-a, voditelj projekta »Izbori, stranke i parlament u Hrvatskoj« i član Vijeća GONG-a u intervjuu kojeg je dao novinaru Zdenku Duki govori o predstojećim izborima s posebnim osvrtom na istrage i optužnicu protiv HDZ-a zbog crnih fondova.
Čini se da je pobjednik parlamentarnih izbora poznat. Kukuriku koalicija, prema posljednjih istraživanjima Ipsos Pulsa dobiva dvostruko više od HDZ-a - 39 posto, a HDZ 20 posto. Koalicija raste, HDZ pada. Rejting Milanovića je 46 posto, Jadranke Kosor 26 posto. Je li moguće da se u 40 dana nešto bitno promijeni i preokrene?
– Treba uvijek gledati na koji način je napravljeno pojedino ispitivanje javnog mnijenja – je li bilo telefonsko ili terensko. U anketama se nešto slabiji rezultat dobiva za HDZ jer su sumnjičaviji, lakše odbijaju intervju. U telefonskim anketama često su HDZ-ovi birači oni koji su neopredijeljeni, ne žele se izjasniti. To je neka rezerva. Ali, stručno provedene ankete – a u takve nedvojbeno spadaju i one Ipsos Pulsa koju spominjete – dosad su uvijek dobro predvidjele što će se dogoditi.
Mislim da pobjedu koalicije u ovom trenutku može pokvariti jedino neka velika pogreška u kampanji, primjerice raskol u koaliciji ili otkrivanje nekakve korupcijske afere koja bi opteretila nekog od koalicijskih partnera. No u takve greške sigurno ne spada npr. Linićeva izjava u vezi dolaska MMF-a.
To je drugo Linićevo iskakanje. No, Linić je u slučaju mogućnosti dolaska MMF-a vjerojatno realan.
– Da, možda je to realno. Ali to nije u skladu s marketinškim pravilima.
Je li to iskakanje možda ipak dogovoreno? Nije uopće loše ići na dva fronta, jedan – marketinški, a drugi bliži realnosti? Iako, Milanović se ogradio od Linića.
– I Slavko Linić je vrlo uvjetno izrekao mogućnost dolaska MMF-a. Mislim da to nije dogovoreno nego da je Linić naprosto takav igrač koji je dovoljno samostalan i ne traži odobrenje za medijske nastupe koji su obično atraktivni.
A kako ocjenjujete pretkampanju HDZ-a?
– Za razliku od 2007. godine, HDZ nema strateški osmišljenu kampanju. I kod njih ima soliranja, imamo različite izjave premijerke, Šeksa, Luke Bebića. Kakofonija među njima je veća nego u koaliciji. Sanader je 2007. doista iznio kampanju, bila je maestralno vođena i koncipirana, imali su i velika financijska sredstva, bez obzira na to što danas imamo razloga sumnjati u podrijetlo tog novca, pa je stoga upitna i legitimnost tih izbora odnosno HDZ-ova rezultata. Ali, nema sumnje da je HDZ-ova kampanja 2007. puno bolje vođena od ove 2011.
HDZ-ova kampanja nema nikakvog sadržaja osim što je negativna i usmjerena protiv tobožnjeg komunizma i crvenih?
– Bilo je predvidivo koje će teme HDZ u kampanji gurnuti u prvi plan, ali se čini da nisu baš uspješni u provedbi svojih zamisli. Formula je jednostavna. Negativna kampanja: mobilizacija protiv crvene opasnosti, okupljanje svih koji žele spriječiti dolazak SDP-a na vlast. S druge strane, tri pozitivne poruke. Prvo, zasluge HDZ-a za dovršetak pregovora i ulazak Hrvatske u EU. To je nedvojbeno, činjenica je da je Jadranka Kosor deblokirala pregovore. Drugo, poruka biračima da je Hrvatska izašla iz recesije zahvaljujući Vladinoj politici.
No, to je vrlo dvojbeno?
– Čini mi se da je teza o oporavku ekonomije doživjela neuspjeh, građani joj ne vjeruju. A glavni je razlog za to što ekonomski trendovi još nisu jednoznačno pozitivni. Primjerice, i dalje imamo rast nezaposlenosti, osim za vrijeme turističke sezone. Industrijska proizvodnja, građevinarstvo, trgovina, pa i ukupan društveni proizvod su volatilni, nema još jednoznačnog i dugotrajnijeg rasta. Treća poruka su zasluge premijerke i HDZ-a u borbi protiv korupcije. Ni to nije sasvim uvjerljivo, jer naravno svi znaju da je HDZ ujedno bio i najveći krivac za korupciju na najvišoj razini. Problem je u tome što Jadranka Kosor pozitivnim porukama, osobito podsjećanjem na zasluge za ulazak u EU, teško može mobilizirati biračko tijelo HDZ-a, jer je ono ili indiferentno prema tom postignuću ili mu je to čak odbojno. Jadranka Kosor stoga vjerojatno zna da tom proeuropskom porukom ne može dobiti puno glasova. Možda bi mogla time privući samo neke glasače centra, ali takve pak odbija svojim drugim, negativnim porukama.
A borba protiv korupcije?
– Da, to jest zasluga premijerke. Ali, HDZ se sada itekako boji da će još nešto ispasti iz ormara. Svjedoci smo spekulacija o napetosti između Državnog odvjetništva i HDZ-a zbog toga što se ne može predvidjeti koje će sve činjenice izaći na vidjelo do izbora, bilo u istražnim postupcima, bilo u sudskim procesima, osobito onome protiv bivšeg premijera. Tim potezima Državno odvjetništvo može izravno utjecati na opredjeljenje birača. Mislim da je sada evidentno da Vlada nema kontrolu nad Odvjetništvom. To je dobro, ali nažalost to ne možemo tvrditi za Sanaderovo razdoblje.
Ne znam niti koja bi to stranka u Europi mogla dobiti izbore sa šefom stranke i bivšim premijerom koji u zatvoru čeka nekoliko optužnica, uz ogromne korupcijske afere vrlo viđenih i utjecajnih članova te stranke.
– Istina je. A osim toga, ostaje dojam da sve to uopće nije raščišćeno do kraja. Naprosto je teško povjerovati da članovi najužeg vodstva HDZ-a, koji su i danas na tim najvišim dužnostima, doista nisu ništa znali o ilegalnom sustavu financiranja koji je uspostavio Ivo Sanader.
A negativna kampanja ima i negativan utjecaj – HDZ i dalje pada. Živimo li ipak u drugom vremenu nego ranije, jesu li građani zreliji?
– Da, ali ima još jedna bitna razlika. Sanader je 2007. vrlo uspješno pokupio glasove HSP-a i drugih manjih stranaka desnice. Malo je zaoštrio političku retoriku i time praktički potpuno marginalizirao desnicu. Danas se ta desnica nakon presude generalima Gotovini i Markaču ponovno pokušava samostalno artikulirati, mimo HDZ-a. Ti su birači znatno distanciraniji prema HDZ-u nego što su bili 2007. Određenu ulogu imao je i prosvjedni pokret s početka ove godine. Rekao bih da Jadranka Kosor svojom negativnom kampanjom protiv »crvenih« nije uspjela pridobiti desne birače. Stoga će dio tih glasova otići različitim manjim desno profiliranim listama, od Keruma i Bandića do različitih pravaških koalicija i stranaka. A jedan dio tih birača naprosto neće izaći na izbore ili će prekrižiti glasački listić.
Mislim da je teško očekivati da će prava desnica uzeti štogod značajno u ovim izborima.
– Na nekim ranijim izborima stranke radikalnije desnice, dakle mimo HSP-a, uzimale su zajedno oko 8-10 posto glasova, ali su pojedinačno ostajali ispod izbornog praga jer su se glasovi raspršili na mnoštvo stranaka. To bi se moglo dogoditi i sada.
Možete li usporediti prijelomnu situaciju s konca 1999. s ovom današnjom? Čini mi se da smo sada u ekonomski težoj situaciji nego što smo bili 1999.?
– Mislim da situacija danas ipak nije gora. Bili smo u krizi koju su uzrokovale neuspješna privatizacija i krah triju banaka čija nas je sanacija tada koštala nekoliko milijardi dolara. Istina je, tadašnji je vanjski dug Hrvatske bio puno manji.
Politička je situacija bila gora zbog nasljeđa dugotrajnog tuđmanizma.
– Imali smo manji pad BDP-a, banke je trebalo sanirati, i onda je Tuđman išao na privatizaciju HT-a. Povišicama plaća je pokušao riješiti izbore. Danas to nije moguće, nema mjesta za izborne poklone. Jedino što je HDZ nastojao da u ovoj izbornoj godini ne bude većih rezova, u državnom proračunu to je sve odgođeno za razdoblje nakon izbora. Druga paralela današnjeg stanja s 1999. su znaci dezintegracije u HDZ-u. Najprije bolest, a onda smrt Franje Tuđmana doveli su do svojevrsne paralize stranke, izborni rezultat je tada bio 25 posto glasova, dakle skoro dvostruko manje od rezultata koje je postizao devedesetih godina. Danas se čini da bi HDZ mogao postići sličan rezultat.
Sličnost je i u koalicijskom organiziranju opozicije?
– Imali smo dvije koalicije 1999., a sada jednu izbornu listu. Stoga je izbor danas jednostavniji, pa bi i rezultat u političkom smislu trebao biti jednoznačan. Na izborima 3. siječnja 2000. HSS koji je predvodio pomoćnu koaliciju »četvorke« te je na temelju ostvarena rezultata za sebe mogao tražiti više i zadržati samostalnu poziciju u vladinoj koaliciji. Jedinstvenom opozicijskom listom stvarni odnosi među koalicijskim partnerima trebali bi biti jasnije definirani već prije izbora. Legitimacija koju će koalicija dobiti od biračkog tijela bit će jasna i zato bi trebalo biti manje nesuglasica nego što ih je bilo poslije 3. siječnja 2000. Ipak, politička stvarnost tek mora potvrditi ovo očekivanje.
Kakve bi bile političke i moralne implikacije moguće optužnice protiv HDZ-a zbog crnih fondova? Državno odvjetništvo ima rok koji pada prije izbora za podignuti optužnicu ili je ne podignuti.
– Treba do kraja raščistiti stanje dokaza u vezi crnih fondova jer izuzetno je opasno kad se crni fondovi koriste u izbornim kampanjama. To dovodi do potpunog izvitoperenja izborne utakmice jer naravno crni fondovi daju teško nadoknadivu prednost u javnoj komunikaciji i medijima. Zato je jako važno da Državno odvjetništvo prije izbora izađe s optužnicom, ako ima dokaza, koja će pokazati koliko je i HDZ kao stranka opterećen zloupotrebama i crnim fondovima. Čini se da Državno odvjetništvo to napokon radi i da je odgovarajuća optužnica napisana. Na biračima je da ocijene odgovornost stranke kao takve zbog korištenja crnih fondova u predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor 2005. i parlamentarnim izborima 2007. odnosno eventualno i u nekim drugim kampanjama.
Godine 2005. zakonske odredbe o financiranju kampanja bile su liberalnije, ali je bilo očito da je potrošeno više nego dvostruko od onoga što je bilo prijavljeno.
– Da, skriveno je bilo podrijetlo novca. Mislim da to može dodatno oslabiti HDZ. Građani prate sve što se događa, mislim i da će pratiti suđenje Sanaderu. Tu je i prva optužnica za ratno profiterstvo.
Možemo reći da je EU potakla borbu protiv korupcije u Hrvatskoj. Ali, zasluge Jadranke Kosor sigurno postoje jer je politički omogućila Državnom odvjetništvu slobodniji rad. E, sad ona kaže – ako pobijedi koalicija, neće više biti borbe protiv korupcije! Što Vi mislite, što se u toj promjeni vlasti može dogoditi, hoće li stvarno bitka protiv korupcije splasnuti?
– Samo bih upozorio da je jedan od glavnih razloga zašto je Račanova vlada doživjela neuspjeh 2003. bio taj što su birači kaznili njihov neuspjeh da raščiste i kazne pretvorbeni i privatizacijski kriminal. Bila je to tužna slika ukupnog funkcioniranja državnog aparata. Neke reforme u pravosuđu su bile provedene, ali ljudi to nisu vidjeli jer nije bilo tih velikih slučajeva. Sada Državno odvjetništvo, kao i sudstvo u cjelini, s novim i većim ovlastima i nestankom političkih blokada napokon može djelovati neovisno. Današnje su prilike povoljnije nego početkom 2000-ih. Preostaje osigurati unutarnji integritet i kontrolu kvalitete i ujednačenog rada sudova, tu se još dosta mora napraviti. Važno je apsolutno spriječiti korupciju u pravosuđu, jer su njezine posljedice na tom području katastrofalne. Nadam se da se nikad više neće ponoviti situacija u kojoj je prije svega Odvjetništvo politički kalkuliralo i izbjegavalo otvorenu konfrontaciju s izvršnom vlašću. Nova vlast treba zadržati poziciju neovisnosti pravosuđa i dovršiti pravosudnu reformu.
Jadranka Kosor može reći – uklonila sam političke zapreke. Ali, onda kad je uklonila političke zapreke – onda cijeli proces više ne ovisi o političkoj volji. Danas dakle više nije zaslužna za neovisnost rada Državnog odvjetništva.
VRIJEME JE ZA PROMJENE IZBORNOG MODELA
Kakvo je Vaše mišljenje o izbornom sustavu?
– Mislim da je sazrelo vrijeme da se razgovara i o samom izbornom modelu. Nedostaje svakako mogućnost personalizacije izbora. Postoje različiti načini kako se to može napraviti. Moglo bi biti kao u Njemačkoj, da se biračima daju dva glasa – jedan za stranku, drugi za pojedinca. Ali, može biti i drukčije. O samom modelu treba razgovarati. Mislim da nakon izbora odmah treba krenuti u imenovanje jedne stručne komisije u kojoj bi bili saborski zastupnici, stručnjaci i predstavnici civilnog društva i koja bi uz pomoć Državnog izbornog povjerenstva trebala razmotriti sve nužne promjene izbornog zakonodavstva, uključujući i korekciju postojećeg modela glasovanja. Vrijeme je da dogradimo naš temeljni izborni sustav, ali i da napokon dobijemo jedinstveni Izborni zakonik koji bi sustavno objedinio sve vrste izbora i pratećih propisa.
TRI DOBRE STVARI U PREDKAMPANJI KUKURIKU KOALICIJE
Kako ocjenjujete predkampanju koalicije?
– Mogu uočiti tri dobre stvari. Prvo, ponuđen je sveobuhvatan program, koji pokriva sva područja javnih politika. Naravno, u mnogim bitnim pitanjima nema još jasnih odgovora, no program može biti solidno polazište za Vladinu politiku. Uz to, vidimo da se ne forsira negativna kampanja (kao 2007) – iako ima iznimaka – i nastoji se govoriti o temama koje koalicija gura u prvi plan. Drugo, izabrana je formula koja u kampanji omogućuje komunikaciju s biračima: rečeno je – evo što mi kanimo raditi, ali želimo čuti što birači misle o tome, pa se krenulo u obilazak Hrvatske i skupove koji omogućuju neposredan kontakt s građanima. Dijalog s građanima uvijek je dobra ideja, čak i ako je riječ o marketinškoj strategiji. Treće, nema pretjerane personalizacije kampanje kao 2007. – čelnici kukuriku koalicije nisu toliko u prvom planu, vidimo da u javnosti istupa veći broj osoba. Dakle, dok je 2007. SDP-ova poruka bila »Ljudi su snaga« i »Tim«, zapravo se sve vrtilo oko Milanovića i Jurčića. Sada u puno više do izražaja dolazi timska igra.
GLAVAŠ NA LISTI – RIZIK ZA HDSSB
Branimir Glavaš, osuđeni ratni zločinac, želi biti nositelj lista HDSSB-a. To zakon ne sprječava, to je vjerojatno jedna rupa u zakonu. Kako to riješiti?
– U američkom pravnom sustavu postoji primjerice mogućnost oduzimanja nekih državljanskih prava u takvim slučajevima. Ne vidim razloga da se to i kod nas ne riješi s osjećajem za mjeru. Građani koji su pravomoćno osuđeni za kazneno djelo trebali bi za vrijeme izdržavanja kazne – ili čak na dulji rok – izgubiti pasivno biračko pravo, a uz to bi se trebala zabraniti svaka njihova aktivnost u izborima i u političkom životu.
Ako je presuda, onda se oduzima mandat. Ali, Glavaš neće biti zastupnik nego bi nosio liste.
– To je i jedan politički rizik u koji bi njegova stranka ušla. Sada je samo riječ o tome da Glavaš bude nositelj liste. Mislim da bi trebalo ići i na te izmjene da nema nositelja lista koji istodobno nisu i kandidati na listama. To je rezultat HDZ-ovog krojenja izbornog sustava devedesetih kad su željeli iskoristiti popularnost Franje Tuđmana. Da svojom karizmom pokrije masu neprepoznatljivih HDZ-ovih kandidata. To bi svakako trebalo regulirati.
