Bez obzira na sva politička obećanja o transparentnosti – od promjene Ustava i zakona do pregovora s EU, čini se da se ponavlja predizborna priča iz 2007., barem što se tiče sumnje da oni kojima upravo završava mandat iskorištavaju javna sredstva za financiranje vlastitih političkih interesa, piše Jelena Berković za FORUM.tm
Nekoliko je dokaza nepostojanja prave političke volje za transparentnošću. Prvo, sasvim je očito iskorištavanje javnih funkcija za predizbornu promociju osoba ili stranke, makar to Državno izborno povjerenstvo ignoriralo jer, službeno, kampanja još nije počela. Međutim, istovremeno su u javnosti sasvim neprimijećene aktivnosti Vlade na odlasku koja u posljednje vrijeme uspijeva održati sjednice o kojima se ne može saznati ništa – niti o čemu se odlučivalo, a kamo li zašto i koliko nas to sve košta.
Na internetskim stranicama Vlade, naime, nedostaju informacije o dnevnim redovima, odlukama i priopćenjima u odnosu na čak tri zatvorene sjednice u posljednjih mjesec dana. Službeni zahtjev Vladi da GONG-u dostavi dnevni red samo jedne od tih sjednica odbijen je sa sljedećim objašnjenjem: „Vlada RH ukazuje da je dnevni red 149. sjednice Vlade RH, koja je bila zatvorena za javnost, označen stupnjem tajnosti 'Povjerljivo'.“
Je li na toj tajnoj sjednici Vlade donesena odluka o isplati 26 milijuna kuna radnicima Đakovštine ili možda o pokroviteljstvu nad kakvim sajmom pršuta kao prethodnih godina – nije toliko zabrinjavajuće koliko je neprihvatljiv nastavak njegovanja kulture tajnosti zbog koje se zakonodavni okvir uostalom i morao mijenjati. Ne zbog pritiska EU, naravno, nego zbog nas samih.
Prije točno četiri godine, također je bilo predizborno vrijeme, Vlada tadašnjeg premijera Ive Sanadera uspjela je, na svojim zatvorenim sjednicama, podijeliti tada puno veću zalihu državnog proračuna tako da je, među ostalim, preko 70 milijuna kuna osigurano za neplanirane potrebe Katoličke crkve u zemlji i inozemstvu. Čak ni poštivanje procedure koju je nalagao Zakon o pravu na pristup informacijama nije (mi) omogućilo provjeru tih medijskih napisa jer je Upravni sud zaključio da tražiti sve dnevne redove svih zatvorenih sjednica Vlade u toj godini nije dovoljno precizan zahtjev za informacijom.
I opet – nije toliko bitno kome je Vlada dodijelila novac, koliko je ključna tajnovitost procedure. A u međuvremenu, promijenio se Ustav, tako da u njemu sada stoji da „ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu.“ Promijenio se i Zakon o pravu na pristup informacijama, tako da sada EU može zaključiti, u posljednjem Progress Reportu, da je nadležno zakonodavstvo značajno revidirano i da se svi slučajevi klasificiranih informacija mogu podvesti pod test proporcionalnosti Upravnog suda.
Implementacija, međutim, donosi dokaze da se u suštini nisu dogodile očekivane promjene, te da javnost i dalje nema osiguran pravodoban pristup politički škakljivim informacijama. U Hrvatskoj je, naime, i dalje nemoguće službenim kanalima doći do informacije tko je sve ušao u zgradu Vlade onog kobnog dana 2007. kad je postavljen kamen temeljac za aferu danas poznatu kao Fimi media. Službeno objašnjenje se svodi na potrebu za zaštitom osobnih podataka posjetitelja Vlade. Od 2008. na Ustavnom sudu stoji tužba kojom se traži pristup informacijama sa zatvorenih sjednica Vlade 2007. – treba li uopće reći, bez ikakvog odgovora. Ovih dana Ustavnom sudu stiže još jedan takav paket, samo što se odnosi na aktualnu situaciju – nakon promjene Ustava i Zakona.
I tako, dok se čekaju odluke Ustavnog suda, postavlja se pitanje: što sprečava ovu ili bilo koju buduću Vladu da nastavi tajnovitu Sanaderovu praksu? Strah od USKOK-a jedno je rješenje, ali njegovi su kapaciteti ograničeni. Drugi je recept krajnje jednostavan i GONG ga već neko vrijeme ponavlja: izmjene i usklađivanje Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o tajnosti podataka s Ustavom, na način da tajnost postane izuzetak koji je nužno propitivati i provjeravati putem neovisnog povjerenika za informacije.
Pitanje je samo hoće li nova vlast imati političku volju za suštinskom promjenom.
