PATOLOGIJA KORUPCIJE JE KOMPLEKSNA: Takvi trebaju biti i odgovori

Borbi protiv korupcije potrebno je pristupiti multidisciplinarno, a prevenciju te pojave vršiti edukacijom od ranih dana, primjerice putem odgoja za demokratsko građanstvo, a ne kao dosad različitim medijskim kampanjama koje se, umjesto na edukaciju i osvješćivanje i razumijevanje dubokih uzroka i posljedica korupcije, najčešće svode na puko zabavljanje javnosti – rečeno je između ostalog na okruglom stolu o korupciji.U prostoru Hrvatske gospodarske komore okupili su se sudionici iz poslovnog sektora, akademske zajednice i udruga civilnog društva te iznijeli svoja razmišljanja o uzrocima, razmjerima i pojavnim oblicima korupcije te o efikasnosti strategije RH u njezinom suzbijanju. Poziv za sudjelovanje bio je upućen i predstavnicima USKOK-a i Ministarstva pravosuđa, no oni su se ispričali zbog različitih drugih obaveza i/ili nedostatka osoblja koje bi moglo sudjelovati u ovakvoj raspravi. U posljednji tren, zbog bolesti, sudjelovanje je, nažalost, otkazao i predstavnik komisijeIustitia et Pax, kao mogući tumač stajališta i antikorupcijske politike Crkve. Raspravu su moderirali Vesna Kesić, predsjednica Vijeća GONG-a i Milan Koštro, koordinator UN Global Compact-a Hrvatska.

Korupcija je i etički problem

Povod za organiziranje ovog okruglog stola bio je manjak sustavnog i kompleksnog govora u hrvatskom javnom prostoru o fenomenu korupcije što, uslijed poplave aferaško-senzacionalističkih tekstova u medijima, postaje ozbiljan problem u educiranju javnosti. Stoga je namjera organizatora bila na jednom mjestu okupiti govornike koji će toj temi pristupiti s različitih strana i polja djelovanja te prodrijeti u samu srž i razmjere problema. Željko Ivanković, glavni urednik Banke osvrnuo se je na izostanak ili banalizaciju etičke dimenzije u javnom govoru o korupciji. Iznio je stajalište kako moraliziranjem i iznošenjem površnih kritika, previđanjem bitne razlike između visoke i niske (ulične, svakodnevne, one kojima se služe tzv. mali ljudi) korupcije, ili tvrdnjama da je korupcija prisutna svagdje u svijetu, zapravo banaliziramo problem i stvaramo određene alibije za koruptivno djelovanje. U Hrvatskoj je antikorupcijska strategije uređena nizom propisa, dok primjerice Velika Britanija, tvrdi Ivanković, ima objedinjeni zakon koji se oslanja i na moralnu prosudbu u suzbijanju korupcije, a odredbe obuhvaćaju i korupciju u privatnom sektoru o kojoj se u nas gotovo uopće ne govori.

… i dokaz demokratskog deficita

Zaključeno je i kako je prije upuštanja u samu borbu s korupcijom potrebno ustvrditi radi li se o izoliranom slučaju ili o problemu kojim je zahvaćen veći dio nekog sustava. Otvaranje i procesuiranje koruptivnih činova nije pobjeda nad korupcijom, već bi pobjedu nad njom značilo sprečavanje samog njezinog nastanka – ukazuje Josip Kregar s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ključni proces, kako za suočavanje, tako i sa suzbijanje korupcije daljnji je razvoj demokracije u Hrvatskoj. Korupcija nije rezultat mentaliteta ili mentalnog sklopa, već zaostajanja demokratskih reformi i jedino demokratizacija i nužne reforme mogu obuzdati korupciju. Također, ne možemo opravdano tvrditi da je korupcija kao pojava “uvezena” u Hrvatsku iz drugih zemalja kada je očigledno da su neke zemlje oko nas uspjele zauzdati tu pojavu u svojem dvorištu.

Predstavljeni su i rezultati zanimljivih istraživanja koja su proveli Jelena Budak s Ekonomskog instituta u Zagrebu o negativnom djelovanju korupcije na poslovni sektor, te profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta, Duško Sekulić i Željka Šporer, koji su istraživali odnos percepcije korupcije i razine povjerenja građana u institucije sustava. Rezultati Jelene Budak pokazuju kako korupcija predstavlja jednu od većih prepreka poslovanju privatnog sektora u Hrvatskoj, te kako je njezinim širenjem stvorena nelojalna konkurencija koja ugrožava tržišnu poziciju hrvatskih poduzeća na globalnom tržištu. Podaci iz istraživanja pokazuju i da su korupciji posebno izložena mala i srednja poduzeća, kojih 38 posto smatra kako je korupcija velika prepreka poslovanju u Hrvatskoj. Negativni učinci su brojni i djeluju i u privatnom i u javnom sektoru: od toga da korupcija djeluje kao arbitrarni porez i povećava troškove poslovanja, stvara poslovnu i političku neizvjesnost, povećava poslovni rizik.

Narušava poslovnu ravnopravnost

Najsažetije: Korupcija narušava ravnopravne uvjete poslovanja, tvrdi Budak. Usporedba istraživanja percepcije korupcije među ospodarstvenicima iz 2005. i 2007. pokazuje da 2007. ipak nešto manje gospodarstvenika smatra da moraju plaćati ili davati poklone javnim i poreznim službenicima S druge strane, pita se Budak, kako protumačiti mišljenje hrvatskih građana da biznismeni imaju koristi od korupcije? Prema nedavno provedenom istraživanju Ministarstva pravosuđa, 2010.godine 65% građana se slagalo s tom tvrdnjom, za razliku od 2007. Kad ju je podržavalo tek 26% građana.

Duško Sekulić ukazao je kako u javnosti prevladava percepcija kako je većina zaposlenika u državnoj službi korumpirani, te kako percepcija nužno ne odražava stvarno stanje u društvu, ali je bitna u formiranju našeg ponašanja i stava naspram korupcije i presudna je za gubitak povjerenja građana u državne institucije. Ta percepcija ujedno služi i kao indikator zadovoljstva i pristajanja uz postojeći režim, ali i glavnih krivaca za postojeće stanje. Usporedbom rezultata istraživanja provedenog 2004. i 2010. godine broj građana koji smatraju da su gotovo svi u državnim službama uključeni u neki oblik korupcije porastao je sa 22 na gotovo 44 posto.

Sekulić je također iznio podatak kako su institucije u koje građani imaju najviše povjerenja crkva, vojska i policija, što on naziva “povjerenjem u uniforme”. Do razlike je došlo uotliko što su 2004. građani najviše vjerovali crkvi, dok 2010. Najviše vjeruju vojsci. U oba istraživanja, najmanje povjerenja građana zaslužuju političke stranke, a na rang listi glavnih političkih institucija, 2010. na samo dno spustili su se i Vlada i Sabor, iako ni 2004. Nisu uživali visoko povjerenje.

No, kao glavnog gubitnika, Sekulić je identificirao (katoličku) Crkvu koja je u tih šest godina, osim što se je na rang ljestivici s prvog mjesta povjerenja spustila ispod vojske i policije, izgubila čak 22 posto ljudi koji joj iskazuju povjerenje. Istovremeno je vojska izgubila 6,7 posto, a policija 1,7 posto. Najveći su dobitnici, prema ovom istraživanju, tisak (+23 posto), TV (+13,6 posto) te pravosuđe (+13,2 posto).

A represivni sustav je disfunkcionalan

Profesor Petar Veić s Pravnog fakulteta u Rijeci kazao je kako pojavi korupcije pogoduje i stanje u javnoj upravi, nedostatak kompetentnog kadra, ignoriranje stručnosti i preveliki utjecaj političkih elita. Utjecaj političkih elita prisutan je svugdje, napominje Veić, ali kad je taj utjecaj sveobuhvatan i određuje sva bitnija postupanja, onda postaje destruktivan, i dovodi u pitanje legitimitet vlasti. Drugi veliki problem u suzbijanju koruptivnog djelovanja je disfunkcija našeg represivnog sustava, koji u usporedbi sa sličnima u svijetu ima dva atipična područja: kriminalitet nastao u pretvorbi i privatizaciji i ratni zločini iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.

Ivan Padjen s riječkog Pravnog fakulteta govorio je o najširem, pravno-političkom kontekstu korupcije u RH, gdje se država nije konstituirala kao suverena u smislu suverenosti građana, već je suverenost privilegij moćnih, ekonomske i političke elite. U takvom sustavu vrlo je teško izgraditi bilo kakve pravne i pravedne odnose, povjerenje između građana i institucija, između građana međusobno, kao i očekivati da se građani suprotstave korupciji na bilo kojoj razini, a pogotovo političkoj i ekonomskoj korupciji.

Okupljeni su zaključili i kako jednu od ključnih uloga u borbi protiv korupcije treba imati civilno društvo, a kao predstavnik OCD-a, Dragan Zelić iz GONG-a kazao je kako je jedna od bitnih pretpostavki u borbi protiv korupcije transparentnost u financiranju izbornih kampanja, jer je to način da se vladajuće garniture spriječi da donose odluke koje će zadovoljavati potrebe njihovih donatora, a ne javnosti koja im je i dala legitimitet.

Protiv korupcije treba djelovati koordinirano

Zdravko Petak i Damir Grubišas Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu objašnjavali su što borbu protiv korupcije kroz implementaciju antikorupcijske politike čini iznimno teškom i koliko se naša praksa razlikuje od nekih boljih iskustava u Europi. Antikorupcijska politika iznimno je složena javna politika, te se ne može voditi samo iz jedne točke već zahtijeva mnoštvo koordiniranih akcija, a predstavlja i primjer javne politike čije provođenje ovisi o političkoj volji (goloj politici), ali i o kapacitiranosti tijela vlasti da antikorupcijsku politiku implementiraju, prate i evaluiraju, što kod nas nije slučaj. Osim toga, Grubiša je govorio o oblicima političke patologije, od kojih je jedan i korupcija. Kazao je i kako je ona ugrađena u samu bit političkog procesa, kao i u proces vlasti, samo je pitanje do koje mjere te kako je njezino bujanje potrebno kontrolirati određenim mehanizmima.

Kao predstavnici poslovnog sektora u raspravi su sudjelovali i Žarko Horvat, direktor industrijske ekologije u Holcimu, te Andrea Pavlović, direktorica društveno odgovornog poslovanja u H&P Grupi. Oboje kao zaposlenici dolaze iz tvrtki koje su se javno opredijelile za društveno odgovorno poslovanje te su u sklopu njega odlučile dati svoj doprinos borbi protiv korupcije. Horvat je tako objasnio kako je Holcim putem javnog natječaja posljednje dvije godine financijski pomagao udruge koje se zalažu za transparentnost i borbu protiv korupcije, a Pavlović je govorila o unutrašnjoj antikorupcijskog politici H&P Grupe.

Neposredno prije samog kraja okupljanja, Milan Koštro ukratko je izvijestio prisutne o trenutnom članstvu hrvatskih kompanija u UN Global Compact-u. Od njih 60, tek polovica ih ispunjava svoje formalne obveze o godišnjem izvještavanju što su unutar svoje kompanije poduzele u područjima zaštite okoliša, ljudskih i radnih prava te borbe protiv korupcije. Kazao je kako su hrvatske članice UN Global Compact-a na različite načine ustanovile svoje unutrašnje mehanizme za borbu protiv korupcije, ali kako je evidentno da trebaju napraviti još puno na područjima koja definiraju njihov odnos prema dobavljačima te kako bi svaka kompanija među svojim zaposlenicima trebala provesti edukaciju o sprečavanju korupcije, što nažalost u većini hrvatskih članica još uvijek nije učinjeno.

Rasprava je okončana zaključkom kako je suzbijanju korupcije potrebno pristupiti interdisciplinarno te prije svega djelovati preventivno. Veliki dio tog tereta trebali bi iznijeti ozbiljni istraživački mediji, kojih Hrvatskoj nažalost nedostaje, naročito je pogubna kriza javnih medija koji sve slabije ispunjavaju svoju funkciju u okruženju neprosvijećenog i nekontroliranog korporativnog kapitalizma u kojem su i mediji često samo još jedna karika korupcije. (Petra Pekica/V.K.)
 

Leave a Comment!