Konferencija za medije GONG-a i TIH-a ispred Vlade Republike Hrvatske

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana prava na pristup informacijama, 28. rujna, a u okviru kampanje „Imamo pravo znati!“ koju GONG i TIH svake godine zajednički provode u rujnu, GONG i Transparency International Hrvatska (TIH) održali su danas konferenciju za novinare na temu (ne)provođenja Zakona o pravu na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti ispred Vlade Republike Hrvatske.

GONG: „DRŽAVA GRAĐANIMA USKRAĆUJE PRAVO NA PRISTUP INFORMACIJAMA SUSTAVNIM KRŠENJEM I NEPROVOĐENJEM ZAKONA“

TIH: „U DEMOKRATSKIM ZEMLJAMA ZAKON O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA JEDAN JE OD KLJUČNIH ALATA U BORBI PROTIV KORUPCIJE“

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana prava na pristup informacijama, 28. rujna, a u okviru kampanje „Imamo pravo znati!“ koju GONG i TIH svake godine zajednički provode u rujnu, GONG i Transparency International Hrvatska (TIH) održali su danas konferenciju za novinare na temu (ne)provođenja Zakona o pravu na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti ispred Vlade Republike Hrvatske.

TIH i GONG u uvodu su upozorili na ključne manjkavosti Zakona o pravu na pristup informacijama koja dovode u pitanje samu svrhu ovoga Zakona.Iskustva GONG-a i TIH-a pokazuju kako je pravo na pristup informacijama građanima neostvarivo jer ne postoji efikasan nadzor nad provedbom Zakona, sankcije se ne primjenjuju i ne postoji test javnog interesa koji bi utvrdio pravo javnosti na informacije klasificirane stupnjem tajnosti. Dodatno, ne postoji tijelo (povjerenik) koje bi provodilo test javnog interesa, a sadašnji sustav tužbi pred Upravnim sudom kompliciran je i skup postupak za građane. Naime, Upravni sud ne odlučuje treba li tijelo javne vlasti dati informaciju ili ne, već samo provjerava je li poštovana procedura.

Neostvarena obećanja vlasti o poboljšanju Zakona o pravu na pristup informacijama pokazuju da ne postoji stvarna politička volja za borbu protiv korupcije. Ovaj Zakon je u demokratskim zemljama jedan od ključnih alata u borbi protiv korupcije, što u Hrvatskoj nije slučaj.

Štoviše, Vlada Republike Hrvatske svojim skrivanjem dnevnih redova sjednica Vlade zatvorenih za javnost prva krši Zakon o pravu na pristup informacijama, čime pokazuje svoju stvarnu nedemokratsku narav. Dnevni red sjednice Vlade u demokratskim zemljama ne može biti klasificiran kao tajni dokument.

GONG je predstavio svoj godišnji izvještaj za 2009.g. o (ne)provođenju Zakona o pravu na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti uz zaključak da je građanima, pored spomenutih zakonskih manjkavosti, pravo na pristup informacijama uskraćeno i sustavnim kršenjem i neprovođenjem Zakona od strane tijela javne vlasti, kao i samim ometanjem građana u ostvarivanju prava. Detaljnije u nastavku.

Svim građanima, a posebno novinarima, TIH i GONG čestitaju Međunarodni dan prava na pristup informacijama.


Rezultati godišnjeg istraživanja GONG-a o (ne)provođenju Zakona o pravu na pristup informacijama:

Cilj istraživanja je provjeriti opseg i razinu kvalitete i napretka provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Ove je godine izabran uzorak od 142 različita tijela javne vlasti s nacionalne i lokalnih razinakoja se nalaze na Popisu tijela javne vlasti za 2009.g. Podnositelji zahtjeva za pristup informaciji bili su GONG-ovi volonteri (5) koji su nastupali u vlastito ime kao građani.

Rezultati su pokazali da je u zakonom predviđenom roku (15 dana) odgovoreno na 69 od 177 zahtjeva, što iznosi 39% od ukupnog broja podnesenih zahtjeva, čime više od 60% tijela javne vlasti nije poštovalo osnovnu zakonsku odredbu. Usporedbom ovih rezultata s onima iz 2008. godine, dolazimo do poražavajućeg podatka o padu broja dobivenih odgovora u zakonskom roku – 2008. g. u zakonom predviđenom roku odgovoreno je na 83 od 168 zahtjeva, što je iznosilo 49,40%.

Tijela javne vlasti imala su priliku odgovarati na konkretne i relevantne upite od kojih se mnogi odnose na fiskalne informacije o poslovanju ili trošenju javnih sredstava. Istraživanje je pokazalo da je relativno lakše dobiti odgovore na pitanja koja ne zadiru u financijsko poslovanje tijela javne vlasti, čime se otvaraju važna pitanja o (ne)odgovornosti javnih tijela spram onih koji ih financiraju i zbog čijih potreba uopće postoje.

Zabrinjava porast broja tijela javne vlasti koja zovu podnositelje zahtjeva (volontere GONG-a) na mobitele iako podnositelji nisu ostavili nikakav kontakt broj, što ukazuje na dodatno informiranje o podnositeljima zahtjeva te predstavlja uznemiravanje i ometanje građana u ostvarivanju prava na pristup informacijama.Prilikom poziva predstavnici tijela traže pojašnjenja zašto je podnositelj postavio određeno pitanje, traže podnositelja da povuku zahtjev ili da povuku žalbu.

Čelnicima tijela javne vlasti koji nisu pravovremeno udovoljili zahtjevima građana upućeno je 75 žalbi, a u zakonskom roku riješeno je 49 žalbi, što iznosi 42,37% od ukupnog broja podnesenih žalbi.

Najčešće nepravilnosti u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti uočene tijekom 2009. godine su sljedeće:

· tijela javne vlasti većinom ne poštuju zakonom propisane rokove za pružanje informacija,

· zabrinjavajuće je da je određeni broj tijela javne vlasti telefonski nazivalo podnositelje zahtjeva iako u zahtjevu nije naveden kontakt telefon podnositelja što ukazuje na dodatno informiranje o osobi podnositelja, a to predstavlja uznemiravanje podnositelja zahtjeva (Hrvatski zavod za zaštitu prirode, Općina Rakovica, Općina Tounj, Općina Majur, Općina Bednja, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ispostava Gvozd te Područna služba Bjelovar),

· zabrinjavajuće velik broj tijela u potpunosti ignorira zahtjeve (Hrvatske ceste, Ispostava Zadar, Hrvatska turistička zajednica, Hrvatske autoceste, Grad Zagreb, Grad Trilj, Grad Dubrovnik, Grad Benkovac, Grad Imotski, Općina Kijevo, Grad Zaprešić, Općina Pirovac, Općina Donji Lapac, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ispostava Buzet i Ispostava Valpovo),

· značajan broj tijela javne vlasti traži od podnositelja zahtjeva razlog traženja informacije, što je protuzakonito (Općina Rakovica, Općina Tounj, Općina Bednja, Općina Bedenica, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ispostava Gvozd i Područna služba Gospić, Ministarstvo obrane RH),

· tijela javne vlasti često daju formalne odgovore, a ne sadržajne (Vlada Republike Hrvatske, Sisačko – Moslavačka županija, Ministarstvo obrane, Grad Dubrovnik, Ministarstvo turizma, Istarska županija, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Gospić, Ministarstvo turizma, Grad Bjelovar),

· katalog informacija koji je propisan Zakonom kao obveza tijela javne vlasti, pojedine općine još nisu donijele (Općina Zrinski Topolovac, Općina Novigrad Podravski, Općina Majur, Općina Tounj, Općina Bedenica),

· pojedina tijela javne vlasti ne smatraju se tijelima javne vlasti iako se nalaze na Popisu tijela javnih vlasti za 2009. godinu (Zagrebački holding)


Cjeloviti Izvještaj GONG-a o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2009. godinu možete pronaćiovdje.


Uz Međunarodni dan prava na pristup informacijama, donosimo i sadržaj Konvencije Vijeća Europe o pravu na pristup službenim dokumentima:

Konvencija Vijeća Europe o pravu na pristup službenim dokumentima

Prva na svijetu Konvencija o pravu na pristup službenim dokumentima usvojena je pred Vijećem Europe 27. studenog 2008. godine. Konvencija je otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe od 18. lipnja 2009. godine. Trenutno se u europskim državama provodi kampanja za potpisivanje Konvencije čime bi države pokazale svoju podršku pravu na pristup informacijama.

Konvencija postavlja minimalne standarde koje bi trebale poštivati sve države članice Vijeća Europe, što uključuje sljedeće:

– Konvencija utvrđuje pravo na zahtijevanje službenih dokumenata koji su definirani vrlo široko, kao bilo koja informacija koju posjeduje tijelo javne vlasti u bilo kojem obliku;

– pravo na pristup informacijama može zatražiti bilo koja osoba bez potrebe dokazivanja posebnog interesa za dobivanje informacije;

– države ne smiju nametati naplatupodnošenja samog zahtjeva i osobnog uvida u dokumente;

– pravo na pristup informacijama odnosi se na sva javna administrativna tijela, a države mogu izabrati da se ono odnosi i na zakonodavno tijelo kao i na privatna tijela koja obavljaju javne funkcije;

– postoji ograničena lista iznimaka (ukupno 12) u kojim slučajevima se može odbiti davanje informacija, što mora biti podložno testu javnog interesa i testu proporcionalnosti;

– podnositelji zahtjeva imaju pravo na brz i jeftin postupak žalbe, a moraju imati pravo obratiti se sudu ili drugom nezavisnom tijelu.

Uz navedeno, Konvencija propisuje da se formalnosti oko dobivanja informacija moraju svesti na minimum, a zahtjevi obrađivati promptno. Tijela javne vlasti trebaju voditi računa o informacijama koje posjeduju te educirati službenike o njihovim dužnostima i odgovornosti vezano uz pružanje informacija.

Hrvatski Zakon o pravu na pristup informacijama trenutno ne zadovoljava tri od navedenih šest minimalnih standarda Konvencije. Naime, tijela javne vlasti u Hrvatskoj mogu naplaćivati upravnu pristojbu po svakom zahtjevu za pristup informacijama, neovisno o načinu dostavljanja informacije (dakle, i za osobni uvid u dokumente).

Dodatno, u Zakonu nije predviđen test javnog interesa i test propocionalnosti koji propisuje Konvencija. Osim toga, postupak žalbe i tužbe Upravnom sudu za građane je dugotrajan (ukupno trajanje je u prosjeku 6-8 mjeseci), a u slučaju negativnog rješenja građani moraju platiti 1000 kuna sudskih troškova.