GONG i Hrvatsko novinarsko društvo protive se Prijedlogu zakona o tajnosti podataka koji je Sabor upravo izglasao u prvom čitanju, a kojim se legalizira zatvaranje državnih tijela i ostalih tijela s javnim ovlastima pred građanima i javnošću. Medijima
Zagreb, 24. veljače 2007.
GONG I HRVATSKO NOVINARSKO DRUŠTVO PROTIV ZAKONA O TAJNOSTI PODATAKA: ZAKON JE UDAR NA DEMOKRACIJU, PRAVA GRAĐANA I INSTITUT JAVNOSTI!
GONG i Hrvatsko novinarsko društvo protive se Prijedlogu zakona o tajnosti podataka koji je Sabor upravo izglasao u prvom čitanju, a kojim se legalizira zatvaranje državnih tijela i ostalih tijela s javnim ovlastima pred građanima i javnošću.
Ukoliko se ovaj Prijedlog zakona usvoji, Zakon o pravu na pristup informacijama postat će mrtvo slovo na papiru. Ovakav Zakon o tajnosti podataka protivan je principu otvorenosti i uvida u rad državnih tijela i samo će najuporniji građani ulaziti u borbu za dokazivanje svog prava na informaciju.
Pored brojnih primjedbi na ovaj Prijedlog Zakona, izdvajamo one najvažnije:
1. Krug javnih tijela i ovlaštenika koji imaju mogućnost klasifikacije podataka i traženja sigurnosnih provjera preširok je. Gotovo sve informacije mogu biti klasificirane kao tajne zbog preširokih definicija, a svaki čelnik svakog javnog tijela, određivat će koje su informacije iz djelokruga njihovog rada tajne, kao i stupanj tajnosti, te nalagati da se osobe koje će dolaziti u doticaj s tim podacima imaju sigurnosno provjeriti (50-ak tisuća osoba ili više?). Što to može biti tajno u radu, primjerice, neke općine ili grada, ili pak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, parkova prirode, Zavoda za tlo ili neke veterinarske ambulante? Hoće li njihovi djelatnici biti sigurnosno provjeravani? Što kad se tajnom proglasi dokument kojim se prikriva kazneno djelo, prekoračenje ili zloupotreba ovlasti ili bilo kojeg nezakonitog djelovanja?
2. Zakon o pravu na pristup informacijama postaje puka formalnost, budući da članak 8. istog Zakona kao ograničenja predviđa tajne podatke, koje Zakon o tajnosti širokogrudno definira.
3. Ne postoji test javnog interesa niti test razmjernosti koji bi omogućili javnu objavu tajnih podataka za koje se procjeni da postoji interes javnosti, a ne postoje ni naznake za osnivanjem institucije povjerenika za informacije koja bi procjenjivala da određene tajne podatke treba objaviti zbog postojanja javnog interesa. Što ukoliko se građanin ili novinar ne slaže s odlukom da je traženi podatak tajan ili da stupanj tajnosti nije prikladno određen? Kome će se građani i novinari moći obratiti i žaliti u svim ovim slučajevima? Tko će provjeravati odluke državnih tijela, tko će štititi interes javnosti i pravo na pristup informacijama? Sudovi?
Što će Zakon značiti za novinare?
Novinari neće smjeti objavljivati informacije i podatke proglašene tajnima, a samim time i moguća nezakonita postupanja državnih tijela i tijela s javnim ovlastima. S obzirom da se neka kaznena djela prikrivaju upravo pod izgovorom da su to tajni podaci, postavlja se pitanje na koji će način javnost doznati za takva kaznena djela ako ih nitko neće moći objaviti. Na koji će način novinari odgovarati ukoliko dođu u posjed i objave tajni podatak? Hoće li odgovarati kazneno, prekršajno ili će to biti prepušteno odluci vlasnika podatka te Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost? Također, na koji će se način, s obzirom da ne postoji test javnog interesa, utvrditi odgovornost novinara ili medija koji je objavio tajni podatak, a čija je javna objava od velikog javnog interesa?
Što su danas tajni podaci?
GONG-ovo istraživanje provođenja Zakona o pravu na pristup informacijama pokazalo je da se veliki broj javnih tijela poziva na članak 8. Zakona o pravu na pristup informacijama te određene informacije progašava tajnima ili nedostupnima, bez pravnog uporišta. Najčešće se radi o podacima povezanima s financijama i trošenjem javnih sredstava. Pitanje je koliko će novih tajni nastati sad kad postoji zakonsko uporište koje je dovoljno široko da svi mogu proglasiti tajnom ono što ne bi željeli da postane javno.
Zaključak:
Ovim se zakonom tajnost tretira kao pravilo, a ne iznimka. U demokratskim zemljama postoji balans izmedju tajnosti/sigurnosti i demokratske odgovornosti, odnosno uvida i kontrole javnosti. Tajnost je izuzetak, a ne pravilo, a neovisno tijelo (povjerenik za informacije, pravobranitelj za informacije i sl.) educira i građane i državna tijela, posreduje između građana i državnih tijela i vrši nadzor nad provođenjem zakona i interesom javnosti.
Pozivamo javnost da se najodlučnije usprotivi ovakvom Zakonu, a od predlagatelja i zakonodavca tražimo se prije konačnog izglasavanja ovog Zakona, isti izmijeni na
tragu naših zahtjeva te da se dopuni Zakon o pravu na pristup informacijama s povjerenikom za informacije, testom javnog interesa i načelom razmjernosti.
U protivnom, ovaj će Zakon biti udar na demokraciju, prava građana i institut javnosti.
