Otvoreno pismo GONG-a Vladi Republike Hrvatske povodom najavljenih izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama
GDJE SU NESTALE IZMJENE ZAKONA?
GDJE JE NESTAO POVJERENIK?
Ovaj čin Vlade svakako se ne može smatrati izrazom političke volje za većom transparentnošću vlasti i borbom protiv korupcije jer je bitka protiv korupcije s uloženih nula kuna unaprijed izgubljena. Time je borba protiv korupcije tek deklaratoran čin za prikupljanje političkih bodova pred domaćom, a naročito međunarodnom javnošću.
S obzirom na očigledno odgađanje upućivanja izmjena Zakona u saborsku proceduru iz nepoznatih razloga, apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da o ovome važnom Zakonu još jednom raspravi i da najesen u saborsku proceduru uputi izmjene koje će pokazati nedvosmislenu političku volju za borbom protiv korupcije.
Premda je Vlada Republike Hrvatske na svojoj je sjednici 17. lipnja 2010. prihvatila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, Prijedlog se ne nalazi na dnevnom redu ljetnog zasjedanja Sabora.
Dodatno, Prijedlog usvojen na Vladi ne uključuje uspostavu povjerenika za informacije, neovisnog tijela kakvog ima veliki broj demokratskih država kojima je cilj uspostava veće transparentnosti tijela vlasti te razotkrivanje i prevencija korupcije unutar države, a uspostava kojeg je podržana od strane radne grupe i sudionika na javnoj raspravi.
Naime, radna grupa u Ministarstvu uprave, koja je uključivala i predstavnike organizacija civilnoga društva, na izmjenama Zakona radila je od ožujka do svibnja 2010. s ciljem, kako je bilo rečeno, da izmjene Zakona budu usvojene do kraja lipnja. Hitnost je pojačavala i najavljena te potom i održana javna rasprava u Mnistarstvu uprave 28. svibnja 2010. Nadalje, radna grupa izradila je dvije verzije izmjena Zakona od kojih jedna uključuje povjerenika za informacije, kao rješenje koje već godinama zagovaraju nevladine organizacije, novinarska struka te brojni stručnjaci iz akademske zajednice, političkih stranaka i tijela javne vlasti.
Na javnoj raspravi održanoj 28. svibnja 2010. u Ministarstvu uprave većina prisutnih predstavnika organizacija civilnoga društva te predstavnika tijela javne vlasti čvrsto je podržala verziju s povjerenikom, a i sam državni tajnik Edmund Miletić ovu je verziju branio argumentima „kako se povjerenik pokazao kao izvrsno rješenje u drugim zemljama, čak i onim susjednim, te kako borba protiv korupcije košta“.
No, na Vladu je 17. lipnja 2010. ipak došla verzija bez povjerenika, s argumentacijom ministra uprave Davorina Mlakara „kako Vlada nije mogla prihvatiti prijedlog drugostupanjske zaštite na pristup informacijama kroz povjerenika za informacije jer bi to nepotrebno stvorilo trošak u trenutku kad Vlada provodi program gospodarskog oporavka i štednje“.
GONG ovu tvrdnju smatra uvredljivom i opasnom jer su troškovi i šteta koji proizlaze iz korupcije, neznanja te pada povjerenja građana u institucije države nemjerljivi i najskuplji, a na povećanju transparentnosti države i borbi protiv korupcije ne smije se štedjeti, već upravo suprotno.
Neovisan nadzor nad provedbom Zakona, pojednostavljenje i ubrzanje žalbenog postupka, neovisno provođenje testa javnog interesa i testa proporcionalnosti, edukacija tijela javne vlasti i građana oko primjene Zakona te sadržajno izvještavanje s preporukama za daljnje unaprjeđenje prava na pristup informacijama, ne mogu se smatrati nepotrebnim troškom.
Dugoročno, povjerenik za informacije višestruko bi se isplatio zbog preraspodjele dijela zaposlenika iz drugih tijela javne vlasti, smanjenja sudskih predmeta koje bi većim dijelom rješavao Povjerenik kao drugostupnjasko tijelo te smanjenja opsega posla Ministarstva uprave prilikom prikupljanja informacija i izvještavanja Sabora i javnosti.
Osim toga, povjereniku, kao i ostalim državnim tijelima, na raspolaganju su fondovi Europske unije koji služe upravo za jačanje kapaciteta državnih institucija.
Podsjećamo kako su „otvorenost i javnost rada tijela javne vlasti jedna od temeljnih pretpostavki demokracije, borbe protiv korupcije te primjene osnovnih pravnih, društvenih i ekonomskih postulata. Pravo na pristup informacijama kojima raspolažu tijela javne vlasti jedno je od temeljnih ljudskih prava koje, osim Ustava Republike Hrvatske, propisuju i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Konvencija o pristupu informacijama te međunarodni ugovori“ .
Ovaj čin Vlade svakako se ne može smatrati izrazom političke volje za većom transparentnošću vlasti i borbom protiv korupcije jer je bitka protiv korupcije s uloženih nula kuna unaprijed izgubljena. Time je borba protiv korupcije tek deklaratoran čin za prikupljanje političkih bodova pred domaćom, a naročito međunarodnom javnošću.
S obzirom na očigledno odgađanje upućivanja izmjena Zakona u saborsku proceduru iz nepoznatih razloga, apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da o ovome važnom Zakonu još jednom raspravi i da najesen u saborsku proceduru uputi izmjene koje će dokazati nedvosmislenu političku volju za borbom protiv korupcije.
U ime GONG-a:
Sandra Pernar,
Izvršna direktorica GONG-a
Suzana Jašić,
Vijeće GONG-a
GDJE JE NESTAO POVJERENIK?
Ovaj čin Vlade svakako se ne može smatrati izrazom političke volje za većom transparentnošću vlasti i borbom protiv korupcije jer je bitka protiv korupcije s uloženih nula kuna unaprijed izgubljena. Time je borba protiv korupcije tek deklaratoran čin za prikupljanje političkih bodova pred domaćom, a naročito međunarodnom javnošću.
S obzirom na očigledno odgađanje upućivanja izmjena Zakona u saborsku proceduru iz nepoznatih razloga, apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da o ovome važnom Zakonu još jednom raspravi i da najesen u saborsku proceduru uputi izmjene koje će pokazati nedvosmislenu političku volju za borbom protiv korupcije.
Premda je Vlada Republike Hrvatske na svojoj je sjednici 17. lipnja 2010. prihvatila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, Prijedlog se ne nalazi na dnevnom redu ljetnog zasjedanja Sabora.
Dodatno, Prijedlog usvojen na Vladi ne uključuje uspostavu povjerenika za informacije, neovisnog tijela kakvog ima veliki broj demokratskih država kojima je cilj uspostava veće transparentnosti tijela vlasti te razotkrivanje i prevencija korupcije unutar države, a uspostava kojeg je podržana od strane radne grupe i sudionika na javnoj raspravi.
Naime, radna grupa u Ministarstvu uprave, koja je uključivala i predstavnike organizacija civilnoga društva, na izmjenama Zakona radila je od ožujka do svibnja 2010. s ciljem, kako je bilo rečeno, da izmjene Zakona budu usvojene do kraja lipnja. Hitnost je pojačavala i najavljena te potom i održana javna rasprava u Mnistarstvu uprave 28. svibnja 2010. Nadalje, radna grupa izradila je dvije verzije izmjena Zakona od kojih jedna uključuje povjerenika za informacije, kao rješenje koje već godinama zagovaraju nevladine organizacije, novinarska struka te brojni stručnjaci iz akademske zajednice, političkih stranaka i tijela javne vlasti.
Na javnoj raspravi održanoj 28. svibnja 2010. u Ministarstvu uprave većina prisutnih predstavnika organizacija civilnoga društva te predstavnika tijela javne vlasti čvrsto je podržala verziju s povjerenikom, a i sam državni tajnik Edmund Miletić ovu je verziju branio argumentima „kako se povjerenik pokazao kao izvrsno rješenje u drugim zemljama, čak i onim susjednim, te kako borba protiv korupcije košta“.
No, na Vladu je 17. lipnja 2010. ipak došla verzija bez povjerenika, s argumentacijom ministra uprave Davorina Mlakara „kako Vlada nije mogla prihvatiti prijedlog drugostupanjske zaštite na pristup informacijama kroz povjerenika za informacije jer bi to nepotrebno stvorilo trošak u trenutku kad Vlada provodi program gospodarskog oporavka i štednje“.
GONG ovu tvrdnju smatra uvredljivom i opasnom jer su troškovi i šteta koji proizlaze iz korupcije, neznanja te pada povjerenja građana u institucije države nemjerljivi i najskuplji, a na povećanju transparentnosti države i borbi protiv korupcije ne smije se štedjeti, već upravo suprotno.
Neovisan nadzor nad provedbom Zakona, pojednostavljenje i ubrzanje žalbenog postupka, neovisno provođenje testa javnog interesa i testa proporcionalnosti, edukacija tijela javne vlasti i građana oko primjene Zakona te sadržajno izvještavanje s preporukama za daljnje unaprjeđenje prava na pristup informacijama, ne mogu se smatrati nepotrebnim troškom.
Dugoročno, povjerenik za informacije višestruko bi se isplatio zbog preraspodjele dijela zaposlenika iz drugih tijela javne vlasti, smanjenja sudskih predmeta koje bi većim dijelom rješavao Povjerenik kao drugostupnjasko tijelo te smanjenja opsega posla Ministarstva uprave prilikom prikupljanja informacija i izvještavanja Sabora i javnosti.
Osim toga, povjereniku, kao i ostalim državnim tijelima, na raspolaganju su fondovi Europske unije koji služe upravo za jačanje kapaciteta državnih institucija.
Podsjećamo kako su „otvorenost i javnost rada tijela javne vlasti jedna od temeljnih pretpostavki demokracije, borbe protiv korupcije te primjene osnovnih pravnih, društvenih i ekonomskih postulata. Pravo na pristup informacijama kojima raspolažu tijela javne vlasti jedno je od temeljnih ljudskih prava koje, osim Ustava Republike Hrvatske, propisuju i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Konvencija o pristupu informacijama te međunarodni ugovori“ .
Ovaj čin Vlade svakako se ne može smatrati izrazom političke volje za većom transparentnošću vlasti i borbom protiv korupcije jer je bitka protiv korupcije s uloženih nula kuna unaprijed izgubljena. Time je borba protiv korupcije tek deklaratoran čin za prikupljanje političkih bodova pred domaćom, a naročito međunarodnom javnošću.
S obzirom na očigledno odgađanje upućivanja izmjena Zakona u saborsku proceduru iz nepoznatih razloga, apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da o ovome važnom Zakonu još jednom raspravi i da najesen u saborsku proceduru uputi izmjene koje će dokazati nedvosmislenu političku volju za borbom protiv korupcije.
U ime GONG-a:
Sandra Pernar,
Izvršna direktorica GONG-a
Suzana Jašić,
Vijeće GONG-a
